PLENKOVIĆEVE MINISTARSKE ROŠADE: JESU LI SVI STRUČNJACI ZA SVE, ILI NITKO NIJE STRUČNJAK NI ZA ŠTO?

Lokalno, nacionalno, globalno

PLENKOVIĆEVE MINISTARSKE ROŠADE: JESU LI SVI STRUČNJACI ZA SVE, ILI NITKO NIJE STRUČNJAK NI ZA ŠTO?

Evo samo dijela liste:

Tomislav Ćorić

1. Ministar rada,
2. Ministar zaštite okoliša
3. Ministar gospodarstva
4. Viceguverner HNB-a
5. Ministarstvo financija

Darko Horvat

1. Ministar poduzetništva
2. Ministar gospodarstva
3. Ministar graditeljstva, prostornog planiranja i državne imovine

Mario Banožić

1. Ministar državne imovine
2. Ministar obrane

(sigurno bi bio ministar prometa da nije skrivio prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom)

Marija Vučković

1. Ministrica poljoprivrede
2. Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije (aktualna)

Tomislav Tolušić

1. Ministar poljoprivrede
2. Ministar regionalnog razvoja i fondova EU

Damir Habijan

1. Ministar gospodarstva
2. Ministar pravosuđa

……….

Većina ministara u Plenkovićevoj 14., 15. i sadašnjoj 16. Vladi promijenila je minimalno 2 funkcije. Oni koji u svojoj kolekciji imaju samo 2 ministarstva, obično su u svom skupljanju ministarstava prekinuta nekih uhićenjem; da Darko Horvat, jedan od bezličnih Plenkovićevih ministara (koji je ipak uspio promijeniti 3 ministarstva) nije završio u zatvoru vjerojatno bi pretekao Tomislava Ćorića u broju različitih, nespojivih funkcija.

Zasad je Ćorić rekorder sa 4 ministarstva plus funkcija viceguvernera HNB-a. Jednostavno je neshvatljivo, kako netko može biti istodobno stručnjak za socijalu, rad, zaštitu okoliša, gospodarstvo i financije? Vidimo da se ograničen broj ljudi samo rotira s jedne funkcije na drugu, vjerojatno ni Plenković sam ne zna kome će sutra dodijeliti koje ministarstvo.

Kako je to moguće, jesu li svi stručnjaci za sve ili nitko nije stručnjak ni za što? Sasvim izvjesno je ovo drugo, ali očito nema nikakve veze tko je na kojoj funkciji – dokle god su stranački ljudi. Kriteriji su doista niski, a čak ni te niske kriterije većina ministara ne uspije ispuniti – poput onog da ne završe pod istragom USKOK-a ili Ureda EU javnog tužitelja.

Ako je Banožić koji je srednju školu proveo na popravnim ispitima mogao biti ministar državne imovine, pa ministar obrane (je li to možda jedna funkcija – ministar obrane državne imovine?), a u skupljanju ministarstava ga je prekinuo smrtni slučaj kojeg je izazvao u prometu, onda se doista netko ruga sa zdravim razumom.

Ali ministarske funkcije su samo jedan primjer nasumične podjele funkcija koja nema nikave veze sa životom; evo, Tomislav Šuta, prije nego što je bio gradonačelnik Splita i saborski zastupnik bio je direktor Vodovoda i kanalizacije, a prije toga direktor Regionalnog centra čistog okoliša. Da još ne spominjemo sve razne nadzorne odbore u kojima su postavljeni članovi stranke jer bi se količina funkcija i područja još multiplicirala.

Iz ovakve svestranosti članova HDZ-a za sva područja, funkcije i resore može se zaključiti da su njihovi ljudi apsolutni geniji ili totalni idioti; a bliže smo ovom drugom, jer je stranci nebitno tko je na kakvoj poziciji, dokle god je stranački poslušan. I stranku je nebitno kakav dojam ostavlja prema van, dok je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, kojem treba prevoditelj i za hrvatski jezik – ali bez obzira koliko oni potkapacitirano izgledali prema vani, uvijek imaju još i neki privatni biznis na kojem zarađuju milijune – tako Grlić Radman uz ministarsku plaću zarađuje bogatstvo na zbrinjavanju svinja, a Vice Mihanović, bivši HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita – kojem nije išlo u izravnim političkim kandidaturama, zarađuje stotine tisuća eura od grada preko svoje firme, a usput ima i političku funkciju direktora Lučke uprave.

Ako su već tako svestrani, možda HDZ-ovci mogu probati biti operni pjevači, nuklearni fizičari, istjerivači duhova ili start-upovci.

Autor: Katarina Baričić, foto: Index.hr