Vijest o tome kako se čelnici Škotske, Walesa i Sjeverne Irske danas sastaju u Cardiffu kako bi potpisali zajedničku deklaraciju o pravu svojih naroda na referendum o neovisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva prilika je za podsjetnik kako i sama Kaštela baštine barem jedan djelić dalekog škotskog identiteta. Naime, kao što je ogranak carske dinastije Laskarisa iz Bizanta živio u Trogiru i uživao posjede u Kambelovcu i Gomilici, tako se u istom gradu našla i obitelji Paitoni, ali s drugog kraja Europe!
Tako trogirski heraldičar Jerolim Bufalis u 17. st. bilježi kako se oko 1500. godine iz Škotske u grad Bresciu na sjeveru Italije doselio Valerio Paitoni, inače poznati brešanski junak koji je 1512. uspješno vodio obranu grada protiv nadirućih Francuza. Međutim, navedeno doseljenje (zabilježeno u predaji) dogodilo se mnogo ranije jer je rod Paitoni („de Paitonibus“) na tom području zabilježen već u 14. i 15. stoljeću. Na istu obitelj u Bresciji i danas podsjeća Via Valerio Paitone, kao i mjesto Paitone (istočno od grada) po kojem je rod i dobio svoje ime.
Daljnji put „Pajtunovih“ od Brescije do Kaštela vodio je preko Trogira, budući je zabilježeno da u taj grad nešto prije 1689. godine dolazi mletački pukovnik Julije (Giulio) Paitoni. Enciklopedija Brescije navodi da je još Julijev otac Federico „dugo vremena služio u Dalmaciji, u tvrđavama Mletačke Republike“. Juliju se u Trogiru rodilo čak petoro djece, dok je njegov unuk Julije Fridrikov 1773. godine bio primljen u trogirsko plemićko vijeće.
Naposljetku, kako u svom radu navodi povjesničarka F. Celio Cega obitelj Paitoni je u Kaštelima uživala posjede na području Staroga, a koji su graničili sa zemljama ženskog benediktinskoga samostana Sv. Mihovila na lokalitetu zvanom Ključanice (Kgliuzanize). Upravo su težaci i koloni iz Kaštel-Staroga obrađivali njihove maslinike i vinograde te tako doprinosili bogatstvu i statusu „Pajtunovih“ u okviru trogirske komune, a iz ove ugledne – u Trogiru već izumrle – obitelji potekla je i Vjekoslava Paitoni, supruga splitskog načelnika (1893.-1897.) Ivana Mangjera!
Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
