U posljednje vrijeme popularno je u Hrvatskoj prozivati raznorazne društvene pojave „fašističkima“, a pojedince „fašistima“ i „ustašama“. Istodobno, na nedavno održanom mimohodu u sjećanje na Franu Tentu, jednu od žrtava poratnog totalitarizma (staljinizma) okupljeni su klicali „Komunizmu smrt!“, što je izazvalo javno zgražanje. No, primjerice bivša sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček je više od desetljeća pozdravljala sa „Smrt fašizmu – sloboda narodu!”, na što se u javnosti gledalo prilično blagonaklono.

Opisani slučajevi su još jedan od primjera dvostrukog odnosa prema totalitarnim režimima. Dok se nastupima Baniček prije više od jednog desetljeća (počevši od 2013.) povlađivalo, aktualne osude komunizma/staljinizma kao totalitarnog sustava 2026. godine nailaze na javni otpor. Zar se u modernom demokratskom društvu prema pojavama svakog totalitarizma ne bi trebalo odnositi podjednako – dolazila ta kritika s lijeve ili desne strane političkog spektra?

S tim u vezi prigodno je prisjetiti se zanimljivog slučaja po završetku II. svjetskog rata – 1946. godine – kada su se, ni manje ni više, u Kaštelima ispisivale parole o „fašističkoj“ Crkvi. Kako navodi autor M. Domazet, upravo se tada razmišljalo o obnovi u ratu znatno stradale crkve Sv. Ivana na Birnju. Pritom su kotarske vlasti u građevinskoj dozvoli izdanoj 14. srpnja „odredile“ kako će se u crkvi nakon obnove na vidnome mjestu postaviti spomen-ploča sljedećeg sadržaja:

Iako je ploča takvog sadržaja bila isklesana, nikad u spomenutoj crkvi nije bila postavljena unatoč „preporukama“ komunističkih vlasti. Nešto ranije, 21. siječnja iste godine (1946.), dok je nadbiskup Stepinac bio izložen napadima režima zbog svog „Pastirskog pisma…“ iz rujna 1945. kojim se negodovalo zbog aktualnog totalitarizma/staljinizma, u Lukšiću su bile održane i demonstracije protiv Crkve i svećenstva. Tom prilikom je 50-ak „prosvjednika“ župniku don Petru Katunariću i fizički prijetilo (kako ne bi s oltara čitao biskupovo pismo), dok su na župnoj crkvi osvanuli natpisi: „Doli papa“, „Doli don Petar“ te „Doli fašistička crkva…“













