Lokalno, nacionalno, globalno
DIKTATURE I POLU-DIKTATURE: KOLIKO POLITIKA UTJEČE NA ŽIVOT
Vladavina dinosaura
U takozvanim demokracijama imamo vladare koji su neobično dugo na vlasti za jednu demokraciju: Vučić vlada već 12 godina, Erdogan dva desetljeća. A Orban vlada čak 25 godina.
Čak i u demokracijama nema ograničenja za vlast, uvijek se nađu načini za produljiti vladavinu.
Da ne govorimo o Putinu čija vladavina nakon 20 godina se pretvorila u pravu vladavinu iz noćne more. Nakon predugog vladanja, vladar se toliko poistovjećuje s državom da šalje poruku narodu: ako ja padnem, država će se urušiti. Kao što Putin kaže da je on Rusija, Vučić šalje poruku da je on Srbija.
Ako Plenković dobije sljedeće izbore (a ako mu Peđa Grbin bude glavni protukandidat, sigurno hoće), mogao bi dogurati do minimalno 12 godina. A tolika dugovječnost neminovno vodi bar do polu-diktatore.
Ispada da što dulje vladaš, ulog je veći. Toliko se premrežiš da se sve teže povući. Vlast postaje život. Što dulje vladaš, sve više energije moraš ulagati na (samo) održanje na vlasti.
Koliko je jedna država odraz svog (dugovječnog) vladara? Koliko je Vučić Srbija, Plenković Hrvatska, a Putin Rusija?
Ako je Srbija Vučić, onda ta država ima narcisoidni poremećaj, u tamnici kulta ličnosti. Ako je Hrvatska Plenković, ona je birokratizirana karijeristica. A ako je Rusija Putin (što on pokušava izjednačiti), ta ogromna država je imperijalistička, opsjednuta vlastitom veličinom koja propagandnim strojem drži ljude u laži.
Pitanje je mogu li i drugačiji vladari izaći iz naroda, koji su ispred svog vremena i slobodni od svojih osobnih interesa da mogu cijelu državu povući prema naprijed?
Drama-queen oblik vladavine
Primjer apsolutnog drama-kinga je Aleksandar Vučić, vladar koji već duži vremenski period drži Srbiju u kandžama, ali ono što govori u kamere je da je spašava. Ono što običan promatrač koji gleda sa strane može primijetiti je ta neobično visoka količina patetike. I utapanje u vlastitom egu.
Ono što je očigledno je pokušaj držanja nacije u hipnozi. I to je najopasnije od nekog vladara, ta stalna anestezija. Život s povezom na očima.
Ako državu držiš u informacijskoj hipnozi, ljude držiš u nekom oblaku straha, zarobljene idejom da pripadaš nekoj posebnoj državi i da na neki način moraš vratiti svoj dug…
Propagandom im kradeš istinu. To je suptilni zločin prema tvom narodu, serviraš im sliku svijeta u koju želiš da vjeruju kroz sve postojeće kanale koje si sam stvorio. Ako su tvoji monolozi i tokovi svijesti na svih 20 kanala svih tvojih televizija, ti ljudima prenosiš svoju histeriju. Na njih se nužno preslikava dio tvog kaosa.
A stvaranjem mafijaške države kradeš im budućnost. Ako nemaju priliku za ostvarenje, onda samo preživljavaju i životare, dok zapravo ne žive. Ili žive daleko ispod potencijala. A njihov vladar im se obraća preko megafona, uvjerava ih da je baš njima najbolje u cijelom svijetu i to baš zato jer se on danonoćno žrtvuje. Ljudi koji već žive pri dnu europskog standarda na svim tim televizijskim kanalima moraju slušati kako ih veliki vladar spašava od nekog većeg zla. Koje je veće zlo od toga da živiš u bijedi, da te pogodi meteor.
Koliko politika određuje život ljudi
Jesu li političari odraz društva, ili je društvo odraz političara? To je međusobno isprepleteno. Ono što vidimo da politika potpuno određuje život ljudi.
Politika bira koji glavni mediji će (ili neće) zaglupljivati zemlju.
Politika uništava opoziciju i otežava ili onemogućava slobodno razmišljanje.
Politika drži ljude u siromaštvu tako da se brinu samo o najosnovnijim potrebama.
Politika odlučuje hoće li se živjeti bolje ili lošije.
Političari odlučuju hoće li ukrasti više ili manje javnog novca.
Politika odlučuje hiće li marginalizirati ekstremne skupine, ili će im dati više javnog prostora (i sredstava).
Politika odlučuje kakva će biti opća klima u društvu – optimistična ili pesimistična, tmurna ili svijetla.
Politika odlučuje hoćete li otići ili ostati. Hoćete li poginuti u ratu.
Glavno pitanje za mjerenje toga koliko nas je politika odredila je – što bi mi i naša djeca postigli i kako bi živjeli u najboljem mogućem društvu?
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
