Početna Kaštela Kako su „fetivi“ Kaštelani upravljali Krfom, u Veneciji pomagali tiskati protumletačke knjige...

Kako su „fetivi“ Kaštelani upravljali Krfom, u Veneciji pomagali tiskati protumletačke knjige i naposljetku postali ninski plemići?

646
UDIO

U jednoj od prvih crtica ovoga niza bila je opisana zanimljiva sudbina Kaštelanina Ivana Kumbata, rođenog krajem prosinca 1684. u Štafiliću, koji se od sina običnoga težaka – zahvaljujući svojim vojničkim sposobnostima – uzdigao sve do časti generala mletačke vojske. No, ni na otoku Krfu (gdje je bio vojni upravitelj sve do smrti) nije zaboravio svoj rodni kraj, jer je trogirskom biskupu i splitskom nadbiskupu oporukom odredio iznos za pomoć siromašnim kaštelanskim djevojkama, dok je slično predvidio i za Kotor te Perast.

Ulica Ivana Kumbata u Štafiliću te Kumbatova ulica u Kambelovcu, kao i lokalitet Kumbatovo na području Tivta u Boki kotorskoj (gdje je jedan odvjetak obitelji imao svoj posjed) i danas podsjećaju na ovaj kaštelanski rod koji se tijekom cijelog 18. stoljeća isticao u mletačkoj vojnoj službi

Osim u oporuci, istu odredbu je naveo i u svom kodicilu iz 1744., kada je i umro na dalekom Krfu s mletačkim činom Sargente generale odnosno Sargente maggiore di battaglia (od 1720.). Prema L. Čoralić, vojnici njegovih postrojbi su bili većinom grčkoga i hrvatskoga podrijetla, dok su u jedinici Kumbatova sina Antuna – također mletačkog časnika – 1725. godine prednjačili vojnici upravo iz Dalmacije! Zanimljivo je kako je pod ocem Antom služio i njegov sin Danijel, jednako kao što je Ivan bio zapovjednik Antunu.

Zavičajno podrijetlo časnika, dočasnika i vojnika u satniji kapetana Ivana Kumbata 1711. (gore lijevo) i 1724. godine (gore desno); Zavičajno podrijetlo časnika, dočasnika i vojnika u satniji kapetana Antuna Kumbata 1725. (dolje lijevo) i 1749. godine (dolje desno) – u sastavu jedinice pod zapovjedništvom Kumbata 1749. zabilježen je vrlo veliki postotak vojnika iz Dalmacije (68,3%) pri čemu su prednjačili upravo Kaštelani! (L. Čoralić, „Pukovnici, bojnici, kapetani – časnici Iz kaštelanske obitelji Kumbat u službi Mletačke republike (18. stoljeće)“, 2015.)

Po smrti oca, Ante Kumbat je naslijedio i njegovu pukovniju ali ga nije dugo nadživio. Povijesni podatci bilježe kako je preminuo u Veroni 1749., a možda se i on također jednom prilikom sjetio zavičaja. Naime, u vrijeme trogirskog biskupa Jeronima Fonde (1738.-1754.) iz Venecije je za župnu crkvu u Štafiliću stigla pošiljka s oporučnim prilogom „vojvode“ Kumbata, a koja je uključivala svećeničko obredno ruho te zlatni lanac. Međutim, nije poznato odnosi li se ova ostavština na oca ili sina Kumbata.

Prikaz Peraštanina iz Boke kotorske, zastavnika (gonfalonijera) u mletačkoj službi krajem 17. st. (oko 1688.); Prikaz mletačkih vojnika iz Dalmacije kako igraju „na karte“ sredinom 18. stoljeća („Soldati Schiavoni che giocano a carte“, Giacomo Ceruti, 1750.) – u popisima Kumbatovih vojnika poimence su navedeni primjerice 1725. Frano Kardenalović (za kojeg se navodi kako ima brkove), 1749. kaplar Nikola Šarinić iz Kaštel-Starog, Petar Antunović iz Sućurca, Antun Perla iz Štafilića…itd. (L. Čoralić, „Pukovnici, bojnici, kapetani – časnici Iz kaštelanske obitelji Kumbat…“)

Osim toga, Ante Kumbat je prije smrti u Veneciji također pomogao svome prijatelju franjevcu Filipu Grabovcu u tiskanju njegova znamenitog djela „Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga“ 1747. godine, u kojem nalazimo i pjesmu naslova: „Od Kolunella Antuna Kumbata. Zapovid Principova svarhu Arvata, i pivke Kneza Kumbata.“ Naposljetku, iako Ivanov unuk i Antin sin Danijel nikada nije postao pukovnikom 1752. godine dostigao je plemićki status, kada je – zajedno sa svojom neimenovanom braćom – primljen u plemićko vijeće Nina.

Navod obitelji Kumbat (Cumbat) i heraldički opis kao i ilustracija grba u grbovniku „Der Adel des Königreichs Dalmatien“ F. H. von Rosenfelda iz druge polovice 19. st. – Zanimljivo je kako Kaštelanin V. A. Dušin 1938. godine tvrdi kako Kumbati zapravo potječu od Duišina: „…Ogranci porodice D. poznati su pod drugim imenima, kao Grlić i Grle u Splitu u 17.-18. v., Boić 16. v., poslije zvani Cumbat 17. v., u Štafiliću….“

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com