Lokalno, nacionalno, globalno
VRHUNSKA IRONIJA ŽIVOTA EDWARDA SNOWDENA
Definicija ironije u rječniku mogla bi biti da je Edward Snowden, informatičar koji je otkrio globalni sustav masovnog nadzora i neovlaštenog prikupljanja osobnih podataka od strane američkih vlasti, spas i utočište potražila u Rusiji, najvećem gulagu masovnog nadzora.
Sve ono protiv čega se Snowden borio u Americi, sustiglo ga je u Rusiji, samo u neusporedivo većoj i jezivijoj mjeri. Pobunio se protiv toga da država prikuplja podatke o građanima, pa je nakon otkrića brojnih dokumenata o državi koja te špijunira, prognan u Rusiju – državu u kojoj ne smiješ imati misli iz straha da ih netko ne pročita.
Worst of both worlds?
To je apsolutna ironija života Edwarda Snowdena. Dakle, pobunio se u društvu u kojem je imao slobodu razmišljanja i izražavanja (samo što država eto kopira tvoje WhatssUp poruke u neki Cloud), migrirao je tamo gdje nema ni slobodu razmišljanja, jer FSB može čitati i tvoje misli. U Rusiji niti nema WhatssUp, YouTube niti Telegram, sad mora koristiti državnu aplikaciju Max. Poruke preko koje prvo pročitaju agenti tajne službe, a tek onda primatelji kojima je namijenjena.
Američko ropstvo ili ruska sloboda?
Snowden je napustio komforan život na Havajima nakon što je razotkrio kako Američka agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) krši ustav i ne poštuje privatnost građana, sad živi u zemlji daleko ograničenijih digitalnih sloboda, u kojoj je nadzor sastavni dio državne politike te možeš završiti u zatvoru ako samo kažeš nešto protiv rata kojeg ta zemlja vodi već petu godinu.
Snowden je postao digitalni duh
Borac za pravo na privatnost Edward Snowden nije se oglasio protiv ruske agresije na Ukrajinu, a razlog za to je zasigurno pragmatičan; sad ima obitelj, i mora ih zaštititi od režima svojim neistupanjem protiv istog. Njegovi sinovi mogli bi biti mobilizirani ako rat dovoljno potraje, što je sasvim moguće. Ruski režim je ušutkao Snowdena, jer za razliku od američkog, on te dovoljno preplaši da se ne usudiš imati svoje misli, brainwashan si prije nego se usudiš imati misli protiv režima. Ovako je lakše, da ništa ne govoriš i budeš nevidljiv. Tako te sistem neće detektirati i označiti kao prijetnju.
Bijeg u državu u kojoj ne postoji koncept ljudskih prava
Rusija je prava Orwellova 1984., jer se neće neki službenici iz tajne službe smijati tvojim slikama kao u Americi, nego će ti FSB-ovci pokucati na vrata i odvesti te u sibirske gulage. Ili na prvu crtu u Ukrajini. Paradoks Snowdenova azila je da je u bijegu od kršenja ljudskih prava u vlastitoj državi pobjegao u državu koja šalje svoje ljude direktno u mlinac za meso, a tisuće mladih vojnika ne vrijede ni jedan metar kvadratni tuđeg teritorija. Pobjegao je u državu u koja je daleko iza postojanja ljudskih prava kao koncepta, a ljudski život vrijedi manje od 10 rublji.
Idealizam ili idiotizam?
Idealizam Edwarda Snowdena postao je korisni idiotizam za ruski režim. Njegov dolazak u Rusiju poklopio se sa ruskom aneksiom Krima, a Rusiji je u tome sigurno pomoglo da je izbjegla nadzor američkih agencija. Snowden sigurno nije planirao postati Putinov korisni idiot, ali u bijegu od jednog režima pomogao je režimu koji daleko gore tretira svoje ljude.
I tako dok ne smije progovarati o prirodi režima u Rusiji, ni o tome da Rusija slučajno provodi SVO u susjednoj zemlji, Snowden ima vremena za razmišljanje je li mu bilo bolje ostati anonimni IT stručnjak dok ispija koktele na Hawajima, dok njegove WhatssUp poruke o havajskoj klimi čita neki agent Agencije za nacionalnu sigurnost…
Autor: Katarina
