Lokalno, nacionalno, globalno
HRVATSKA, MALA ZEMLJA ZA VELIKO DEPONIRANJE OTPADA
Ako ne znaš šta je bilo, nek ti kaže Lika…
Thompson je proročanski otpjevao ove stihove, kao da je znao da će prostranstva površinski najveće županije imati što za reći. Ali sad Thompson šuti, jer mu otpad nije toliko zanimljiva tema. Pjevanje o otpadu ipak ne bi zvučalo dobro na koncertima, a njegovo domoljublje ne uključuje takve neromantične prizemne teme kao što su plaćanje poreza, ilegalni uvoz otpada, građevinske dozvole…
Easy money, poison for free
Kao što je slogan turističke zajednice za Hrvatsku bio „Mala zemlja za veliki odmor“, sad je Hrvatska poznata kao mala zemlja, ali za veliko deponiranje otpada. Jer se netko dosjetio da bi mogao osnovati firmu preko koje će uvesti na tisuće tona otrovnog otpada, i dobiti 50 eura po svakom kamionu. Djelovalo je kao easy money, a i bio je za autore genijalnog plana o uvozu otpada iz stranih zemalja.
Najtoksičnija od svih afera
Hrvatska scena puna je nadrealnih afera – plinova za cent, nakaza, ministara koji zarađuju na prodaji medicinskih uređaja, korupcija svih boja i oblika; svaka afera je drugačija, ali ipak, ovaj slučaj s toksičnim otpadom malo je opasniji od klasičnog HDZ-ovog posezanja na sredstvima državnog proračuna. Ovdje otrovni otpad mijenja stanište na kojem je odložen, može promijeniti strukturu tla i kvalitetu vode. Baš kao u filmu „Erin Brokowich“, snimljenom po istinitom događaju, ovdje posljedice mogu biti nešto puno više od krađe iz državnog proračuna – one mogu uključivati puno bolesnih ljudi kojima je direktno naštetio taj otrov iz otpada.
Svaki stanovnik RH sudjelovat će u sanaciji
I naravno da firme koje su osnovane da bi uvozile otpad neće platiti sanaciju, jer su otišle u stečaj ili nemaju ta ogromna sredstva potrebna za saniranje štete. Sredstva su već osigurana iz državnog proračuna, ako pitate Chat GPT, nema dileme: svi mi moramo čistiti otpad za nekim Šincekima, koji su, za kaznu, proveli mjesec dana u istražnom zatvoru. A cjelokupna sanacija mogla bi stajati oko 50 milijuna eura (dakle, ako su profiteri dobili 50 eura po kamionu za ukupno 37 tisuća tona, a recimo da je svaki kamion prevezao 20 tona… to znači da je na otpadu zarađeno puno manje nego što će doista koštati sanacija).
Država nije sposobna nadzirati tisuće tona otpada koji prelaze granicu
I ne samo da će porezni obveznici platiti sanaciju nečega na čemu su se obogatili pohlepni pojedinci, nego će uvijek ostati to pitanje u zraku gdje se sve uvukao taj otrov, netko tko je obolio od karcinoma pitat će se je li to zbog nečijih 50 eura koje je dobio po kamionu. U Europi 30% otpada završava na ilegalnim odlagalištima, ali ono u čemu je zakazala država je nadzor tog otpada. Država nije imala pojma što se događa, a župan javno proziva bivšeg glavnog državnog inspektora da je tražio mito da bi zažmirio na otpad koji neprekidno stiže.
Još jedna afera koju će Plenković preživjeti?
Ekspert u preživljavanju svih afera u njegovoj turbulentnoj 10-godišnjoj vladavini, Andrej Plenković, vjerojatno će nadživjeti i ovu otrovnu aferu jer uvijek može prebaciti krivnju na nekoga drugog…
Autor: Katarina, foto: Megatroll Split, fcb
