LONDON – Ovog mjeseca gotovo da nije prošao dan bez vijesti o još jednoj kineskoj tvrtki koja je na rubu kolapsa: proizvođač solarnih panela propušta platiti kamatne stope na obveznice, željezare ne mogu otplaćivati zajmove bankama, a građevinske tvrtke propadaju. Svako tko čuje ovo uporno bubnjanje o katastrofi, s razlogom bi mogao pomisliti kako je kineska zvijezda na zalasku i da pada sve brže, piše današnji Financial Times. Istina je da su kineske tvrtke suočene s ozbiljnim izazovima nakon naglog porasta razine njihovih dugova u proteklih pet godina. To da će spuštanje s kreditnih visina biti bolno, bilo je poznato unaprijed. Ali senzacionalistički naslovi koji su se mogli vidjeti u posljednje vrijeme, o “kineskom Lehmanovom sindromu”, “Bear Stearns trenutku u Kini” ili rušenju “divovske kineske Ponzijeve sheme”, zapravo stvaraju mnogo više dima nego što bacaju svjetla na situaciju, upozorava FT.
Istina je kako je kineskim tvrtkama, od banaka do graditelja nekretnina, sada mnogo teže nego ranije, ali, ističe FT, preuranjeno bi bilo zaključiti da će im se ponoviti financijska kriza koja je pogodila Zapad 2008. Kad se susretnete s iznimno nasilnim ili grubim stavovima o Kini, vrijedi zastati na tren i razmisliti o najbitnijoj osobini te zemlje: njenoj ogromnoj veličini. Zbog toga je ona plodno tlo za pronalaženje potvrda bilo koje teze. Tražite li primjer da je kinesko tržište nekretnina u opasnosti? Pogledajte samo Zhejiang Xingrun Real Estate, građevinsku tvrtku iz jednog malog istočnokineskog grada koja ne može isplatiti dug od 566 milijuna dolara. Ili možda hoćete dokaz da je kinesko tržište potpuno u redu? Onda ukažite na Šangaj, gdje je prodaja novoizgrađenih stanova skočila 46 posto samo prošlog tjedna, zabilježivši rekord u posljednja tri mjeseca.
Naravno, razmjeri kineske ekonomije ne trebaju sprječavati analitičare, investitore i novinare u korisnim uopćavanjima, ali svaki zaključak koji proizlazi samo iz šačice anegdota treba uzeti sa zrnom soli. Ukoliko na nedavna upozorenja o kineskoj propasti pogledamo malo šire, vidjet ćemo tri stvari.
Prvo, dug kineskih kompanija je u proteklih pet godina naglo porastao. Dug ne-financijskih poduzeća porastao je s oko 85 posto BDP-a u 2008. na blizu 120 posto danas. To je vrlo oštar rast u kratkom periodu – nešto što je bilo preteča financijskih kriza u drugim zemljama – i on svrstava kineske tvrtke među najzaduženije na novim tržištima.
Drugo, kineska vlada ne žmiri pred tim opasnostima. Neposredni okidač za sadašnje probleme korporacija bile su političke odluke. Kad je središnja banka režirala slabljenje novčanih tokova prošlog lipnja i zatim dozvolila da kamatne stope na tržištu novca odu uvis u drugoj polovici godine, ona je zapravo poslala poruku bankama da budu pažljivije prilikom posuđivanja, a tvrtkama da se manje oslanjaju na jeftine kredite. Dozvolivši tvrtki Chaori Solar da propusti platiti kamatu na obveznice ovog mjeseca – što je prva istinska nemogućnost plaćanja obveza u povijesti suvremenog kineskog tržišta obveznica – regulatori su također poslali poruku investitorima da ne mogu računati na spašavanje od države. Kina se nada primorati investitore da pažljivije procjenjuju rizike prije nego što novac bace na poduzeća koja to ne zaslužuju.
Treće, nema razloga da ne budemo umjereni optimisti i ne vjerujemo kako će kinesko pažljivo oduzimanje moći za rezultat imati usporavanje, ali ne i kolaps. Koliko god to bilo dobro ili loše, kineska vlada i dalje kontrolira sve glavne poluge ekonomije. Kamate, tečajna lista i davanje zajmova u rukama su Pekinga u znatnoj mjeri – sigurno mnogo više nego u bilo kojoj razvijenoj ekonomiji. Država djelomično kontrolira ono što je Kinu i uvalilo u ove nevolje: previše jeftinih kredita koji su odobravani nedovoljno učinkovitim tvrtkama u vlasništvu države.
Ali, državna kontrola ima i svojih prednosti kada pokušavate izaći iz problema. Kao što je pokrenula proces oduzimanja moći prošle godine, kineska središnja banka je u proteklih mjesec dana popustila stisak olabavivši monetarnu politiku. Sedmodnevna stopa za reotkup obveznica – mjerilo kratkoročne likvidnosti – pala je za 220 baznih bodova od početka ove godine, na 2,9 posto. To ne znači da je oduzimanje moći završeno, već da je vlada ovom olakšicom odlučila pomoći tvrtkama da prođu kroz ovaj bolni period.
Uz to, Peking je selektivno upoznavao investitore s konceptom moralnog hazarda. Dozvolio je da neke privatne tvrtke propadnu, a čuvao one koje imaju podršku države. Taj pristup bi bio vrlo loš ako bi trajao predugo: u nekom trenutku, Kina će morati dopustiti ostarjelim državnim tvrtkama da propadnu. Ali, postupno ispuštanje zraka preporučljivije je od šok-terapije. Toliko o navodnom Lehmanovom trenutku u Kini: korporativne brige azijskog diva više su spori, kontrolirani val oduzimanja moći, nego iznenadni, neželjeni financijski tsunami.
IZVOR: SEEBIZ.EU
