Znate onaj osjećaj kad svaka fina kćerka dođe kod mame pomoći joj pri velikom spremanju za Uskrs .I ništa to ne bi bilo drugačije spremanje da meni moja mama ne ,,utrapi ” onaj starinski mlin za kavu .Ja blenula u onaj mlin k’o da je svjetsko čudo .Kaže melji !!! Štaaaaaa?????? Čuj da meljem kavu. Eto što ti je život izmislili smo skakanje sa mjeseca i sva čuda tehnike al’ kavu još uvijek poneki kao moja mama melju na mlin .Ma to Vam je ljudi ono usko čudo po kojem kao i svaka Bosanka imam plavo oko pupka .Jer koliko se sjećam prije što god radiš ”utrape ” ti mlin k’o fol da ne trošiš vrijeme uzalud. I tako ja to meljem i odoh u mislima u moje djetinjstvo .Ma ljudi realno gledajući lijepa su to vremena bila. Malo smo imali ali bili smo sretni .Nismo imali ni Iphone ni FB ni igrice , igrali smo trule kobile , graničara , lastika, školice. Kad si gladan uletiš u kuću i kažeš mama de mi namaži .To se odnosi na krišku kruha namazanu sa nuttelom ili pekmezom i nema veze ako ta kriška padne negdje uz put dok trčiš da ne propustiš nešto u igri , samo ju digneš, otpušeš onaj pijesak i prljavštinu i nastaviš jesti .Mljac . Sjećam se naših školskih dana i one ubojite rečenice :,,Spremite sve pod klupu, izvadite samo papir i olovku .” Jebo te život i danas od toga imam noćne more .Pa svih onih naših nestašluka po voćnjacima .I tada su ljudi bili drugačiji , jest ruku na srce da bi nas bilo strah da nas netko ne uhvati ali i onda bi ljudi rekli berite samo ne kidajte grane . Danas ubije Boga u tebi i jebe ti sve na kamaru jer je dijete ubralo koju voćku. Život se odnosio na ono do 19.30 do crtanog a sve iza toga je bila enigma djetinjstva . Kad napraviš neko sranje pošalju te po šibu,da sam izabereš .Napraviš sranje popiješ degenek .Jednostavno i logično .I nitko se nije bunio .Hajd’ stisni pa se buni ima da te nema jbt .Sva ona fina jela iz djetinjstva , Čokolino , griz na mlijeku , pura,pekmez od šljiva , pekmez od šipka , pita (burek )ma krene ti voda na usta pri samoj pomisli .I tako se ja jadna nadam i da ću u 35-toj odrasti , prestati jesti griz na mlijeku i ulijetati kod mame i s vrata pitat’ šta je za ručak .Nekad ću valjda odrasti .Valjda ali to neće biti za ovaj Uskrs , garant . Obožavam svoj blentavi odraz u ogledalu .Krađu grožđa iz vinograda pored kuće sa svojom djecom , neka djeca nauče od malih nogu kako se preživljava .Učile su od najbolje .I ja sam učila .I učim .I tako ja samljeh kavu a Vama želim sve najbolje za Uskrs. Posjetite svoje starce . Popijte kavu , čudo je to od napitka ,zna ,,baciti ”daleko a da se nisi pomjerio s mjesta .
