BROJKE pokazuju bi Hrvatska mogla sanirati deficit te podići mirovine i socijalu, kada bi u proračunu za plaće te kupnju roba i usluga izdvajala postotak BDP-a koji troše Njemačka ili Austrija, piše Velimir Šonje za Banka.hr.
Talijanski makroekonomist Vito Tanzi u svojoj najnovijoj knjizi (prikaz ćete pronaći na mojem Facebook profilu) podsjeća na davno objavljenu knjigu Amilcarea Puvianija iz 1903. U njoj su fiskalne iluzije definirane kao namjerne pogreške kojima vlada ostvaruje neke svoje (kratkoročne) ciljeve. Fiskalnim se iluzijama može postići da glasači vide stvari koje ne postoje. Na primjer, vlade su nas uvjeravale da će izgradnja autocesta trajno riješiti problem ekonomskog razvoja.
Fiskalnom se iluzijom može nazvati i vladin pokušaj da nas uvjeri kako će odustajanjem od neke aktivnosti (npr. odustanak od smanjenja rashoda ili ukidanja jedinica lokalne vlasti) postići da nam bude bolje nego da se ta aktivnost poduzela. Iluziju je najlakše nahraniti floskulom da će “štednja” i smanjenje plaća otjerati najsposobnije iz državne administracije, ili iz zemlje.
Loše prepisane strane teze
Iza proizvodnje fiskalnih iluzija stoji ozbiljna, velikim dijelom spontano izrasla idejna mašinerija. Zahvaljujući njenom djelovanju, u Hrvatskoj se velik broj ljudi uvjerio u to da su zahtjevi za smanjenjem državne potrošnje (“štednja”) plod loših teorija, neoliberalnih zavjera i loše politike. Zajednički nazivnik većine kritičara “štednje” profilirao se kroz njihovo uvjerenje da iza svega stoji krajnji cilj demontaže države blagostanja.
Riječ o lošem prepisivanju inozemnih rasprava koje su interesnim skupinama dobro poslužile za prikrivanje pravog stanja stvari. A pravo je stanje stvari takvo, da u izdacima hrvatskih proračuna na svim razinama vlasti primarni problem nije u mirovinama, zdravstvu i drugim socijalnim davanjima, nego u plaćama i materijalnim troškovima koji hrane ne tako loše plaćenu javnu mašineriju. Može se pokazati da bi se u Hrvatskoj mogao gotovo potpuno eliminirati deficit i smanjiti porezi ili malo povećati mirovine, samo kada bi vlasti (središnja i lokalne) na zaposlene i kupovine roba i usluga (relativno, u odnosu na BDP) trošile onoliko koliko troše vlade na svim razinama u Njemačkoj ili Austriji.
IZVOR: index.hr
