Nije uzalud netko pametan rekao da za odgajanje normalnog djeteta su potrebni blaga oskudica i puno ljubavi .Upravo .Ne laptop, mobitel, silikonske grudi ili pirsing.Stojim jučer tako u redu u jednoj našoj poznatoj knjižari u kojoj je btw tolika gužva da je to sramota za splitko -dalmatinsku županiju. Iza mene majka sa jednom tinejdžericom koja kao svako dijete u tim godinama ima nenormalne prohtjeve .Od najskupljih patika pa do najmodernije odjeće koju dotična majke ne može priuštiti .I sad se ja razmišljam .Sa druge strane, sva ta „sunca mamina“ nisu sposobni da se izbore sa najjednostavnijim problemima. Kako preživjeti svakodnevicu. Odmah padaju u depresiju i posežu za pomoćnim sredstvima, alkoholom, dizačima raspoloženja. Ne znaju ni juhu iz kesice napraviti kad ostanu sami, ali party i te kako znaju organizirati. Ništa sebi ne znaju napraviti same bez mamine pomoći ali skupiće društvo za roštilj u prirodi. Voće ostavljaju da trune u posudi ali energetska pića i alkohol će konzumirati. Ako dobiju slabu ocjenu u školi, a slučajno planiraju istu popraviti reći će da je profesor „luđak”i da kod njega svi imaju najviše dvojke, i zahtjevaće da im pored svih pirsinga i tatua date novac i za repeticije jer oni to ne mogu sami. Ako se ne budu uklopili u društvo, zbog svojih ljudskih osobina ili nekih drugih razloga, okriviće vas što nemaju bolji telefon, bolje patike, bolju odjeću , bolju kuću .Krivac sigurno postoji , možda u ovom djelu i nisu samo roditelji krivi .Dobro kažem sama sebi slušajući nadobudno iznošenje mlade dame ,zadesila nas je kriza, rat, sponzoruše. Pa se onda razmišljam ponukana ponašanjem neke svoje rodbine koja živi po svijetu gdje su djeca gora od naše , šta se njima desilo , kad u ničemu ne oskudijevaju i imaju uređenu državu .Možda su za nas stvarno krive te famozne devedesete.Tada je sve počelo.Veličanje turbo folk zvjezda, mafijaša, sponzoruša i njihov naizgled lagodan i pun izobilja život bio je putokaz generacijama. Naravno, nisu svi pratili takve putokaze. Nasuprot njima, propali srednji sloj, i fakultetski obrazovani ljudi ostali su bez posla i tražili bilo kakav posao. Dijeca su gledala sve to i shvatila da ne žele studirati da bi sutra bili „sivi ekonomisti“ pa su išla za hordom „uspješnih“. Put kojim se i inače rjeđe uspije.Kako bilo da bilo što više kupujete i dajete sve se više zakopavate .Probajte naći neku zlatnu sredinu , znam da je teško ali nije negomuće.Postoji ona stara pokrij se jorganom onoliko koliko je dugačak.Znaći sve u skladu sa svojim mogućnostima.Razgovarajte sa djecom i nikako ih nemojte prepustiti samim sebima i ulici.U tim tinejdžerskim godinama su najosjetljiviji i šta njihov mozak tada može iskonstruirati to nije za vjerovati.Osluškivajte , pričajte , provodite vrijeme skupa , objasnite im da se život ne svodi na izlaske , skupu markiranu odjeću.Budite nekako s djecom i vremenom u toku , internetski se obrazujte i pokušajte biti cool roditelji .Pali vjerujte .Sretno.
