Jedan pogled u nebo bio je zaista simbolično indikativan u opuštenoj šetnji Kaštel Novim. Lijep i sunčan dan kakvim je listopad obilovao posložio je prizor za “razmišljanje” podno “kule” Cipicco gdje se ukazao Križ na nebu stvoren unakrsnim preletom aviona. Kule u navodnike jerbo svaka kula, kakvim smo ih u povijesti susretali, o njima pričali i slušali ima temelj, zidine i krov. Ova “naša”, a sigurno nečija, nema krova, a imala ga je reka bi Boris Dvornik, brico u Velom Mistu. Imala ga, a više ga nema jer ga je tvrtka skinula. Neka tvrtka po nečijem nalogu posao odradila, dizalicu i skelu ostavila, kao i “kulu” u polustanju. Autor ovog teksta sijeća se magazina kojem je nekad davno olujna bura urušila krov. Objekt je takav, bez krova, prirodnim silama doveden u beskrovne stanje, stajao vjerojatno i čitavo desetljeće što se nadam da neće bit slučaj s našom kulom. Bar se nadam jer ova naša kaštila imaju i previše ovakvih “bezkrovnih” nezavršenih zdanja. Neka su doduše nepojaštrena već ukopana u zemlju kao velebni Hotel “Palace” na čijem nekadašnjem mjestu novog dijela sada zjapi rupa. Da rupa, vjerojatno već zarasla u makiju i nisko raslinje.
U svakom slučaju, mijenjaju se Države, vlasti i ljudi. Dolaze nove generacije, stasaju neka nova dica, a Kaštila ko Kaštila ostaju sedam bisera ali u nekoj prašini, močvari ili već čemu sa svojim “križima” kako na Nebu tako i na tlu, zemlji…