U Hrvatskoj se događa neprimjetno rušenje temelja na kome stoji hrvatski narod. A taj temelj čine mladi, za koje se oduvijek govorilo da su oni budućnost i da na njima ostaje svijet i narod. Dok se naši vlastodršci, a naše se vlasti svih boja ne mogu nikako drugačiji ni nazvati, jer je njima uvijek bilo samo do toga da ostanu što dulje na vlasti i velikim plaćama, nisu bili sposobni vidjeti cjelinu narodnog bića i zapaziti da nestankom mladih, koji odlaze tiho, nezabilježeno i bez pozdrava, na rad u inozemstvo, nastavljaju Titovu politiku izumiranja našega naroda? Nije ni čudo kad su gotovo svi bili partijci i učili kako je najvažnija vlastita korist. Zato su već dvadesetak godina novine pune krađa i kriminala naše vrhuške, po onoj Rojsovoj i Kutlinoj: „Tko je jamio jamio je“. A malo je tko procesuiran. Uglavnom svi jedan drugoga pokrivaju: -Ako ti mene otkriješ i ja ću tebe-. Za količinu lopovluka trebalo bi nekoliko desetaka državnih odvjetnika, a gdje naći toliko poštenih i hrabrih ljudi u Hrvatskoj, i ne zvati iz Amerike stručnjake koji stoje novca, da bi se izbjeglo arhiviranje tužbi u mnogobrojne pretince koji će vjerojatno biti premet izučavanja historičara, a ne sudskih procesa. Ako je pravda najveća odlika svakoga civiliziranog društva, onda bi trebali odgovarati ne samo vršioci vlasti, nego i svi oni koji ih podupiru u Saboru i dižu ruke za njihove prohtjeve. Kako mogu u Saboru dobivati velike plaće oni koji nikada nisu smjeli reći svoje mišljenje, nego su samo ponavljali, ako su uopće nešto rekli, ono što njihov šef kaže? Zapravo ovakav Sabor je ogroman teret koji stoji mnogo novca, a od njega nema nikakve koristi. Umjesto toga trebali bi u Saboru sjediti samo šefovi stranaka i razmjeran broj njihovih sljedbenika da se podizanjem ruku izglasa volja šefa na vlasti. Konačno, rijetko ih i ima više na raspravama, a svi dobiju enormne plaće za nerad. Tako bi bilo jasno kako oni nisu predstavnici naroda. Ovih su dana obje velike stranke, pritisnute referendumom dr. Marikić, izjasnile za izbore po imenu, iako u ograničenom broju, a sad odjednom šef opozicije kaže da on nije za taj zakon, najvjerojatnije, jer ni sam nije siguran da će biti izabran u Sabor. Ako je pravda vrhovna vrijednost jednog društva onda bi za neuspjehe dosadašnjih vlasti i njihovih podupiratelja u Saboru trebali sami odgovarati i biti kažnjeni smanjenjem plaće na prosječne u Hrvatskoj, a novac koji ostaje upotrijebiti za zaposlenje mladih i poticanje zaposlenja kao i za pomoć siromašnim obiteljima. Ne može biti netko nagrađen velikim beneficijama za neuspjeh. U velikim kompanijama, kad firma ne napreduje, smjesta se mijenja cijelo vodstvo ili sam šef. A ova zemlja od kada je postala samostalna stalno nazaduje. I niti jedna vlast nije dala ostavku. Samo bivša vlast optužuje onu na vlasti po onoj: Rugao se lonac loncu, a oba su crna. Kad se radi o davanju u zakup naših autocesta trebalo najprije da oni koji su pljačkali autoceste vrate novac. Neka se provjeri što imaju, a kakve su im bile plaće. Koliko ima šefova u raznima državnim institucijama, da spomenemo, primjerice, one koji štite starine, u kojoj jedan čovjek oblači i vedri, i time biva podložan mitu, i vidjeti koliko ti ljudi imaju sada i mogu li to opravdati svojom plaćom. Ako se vrati novac od onih koji su ga izvukli iz autocesta i onda ćemo ustanoviti da su autoceste likvidne. Ovako svatko krade gdje može, a država se zadužuje da od toga plaća neradnike na vlasti i u Saboru, ali i one koji će od toga spretno po vezi dobiti onoliko koliko im treba, dok mladi odlaze svakog dana, čak i iz srednjih škola i to usred školske godine. Otac želi svoju obitelj kod sebe, kad ovdje nema budućnosti. Ne može se zaustaviti zlo nestanka naroda ako se odgovorni u vlasti i Saboru ne obuzdaju smanjenjem plaća. Naravno, ovi su redci galama u vjetar, jer takav zakon o smanjenju plaća i beneficija ne će izglasati Sabor, jer vrana vrani oči ne kopa. I tako se kotrlja Hrvatska u propast. Ne može dublje pasti, ali može nestati, što se upravo događa masovnim odlaskom mladih u inozemstvo dok se vladari i njihovi podupiratelji kao slijepci drže svojih nepravednih privilegija koje uzrokuju propast i nestanak hrvatskog naroda. Dapače neki na vrhovnim položajima koji traže ponovni izbor nisu nikada u obraćanju narodu spomenuli riječ „Hrvat“, nego samo „naši državljani“. Od toga imena u bivšoj državi, u kojoj su se oni školovali, nije bilo mrskijega, a za Hrvate opasnijega. Njih bi trebali birati „njihovi državljani“, a ne Hrvati. Dok jedni izbjegavaju tu riječ drugi su je pretjerano upotrebljavali da prevare hrvatski narod kako im je tobože do njih, a ne do njihova džepa. Po djelima njihovih ćete ih prepoznati, kaže Evanđelje i sva civilizirana društva. A djela naših vlastodržaca i njihovih podupiratelja govore da su odgovorni za nestajanje našega naroda i da se, ako su imalo pošteni, odreknu svojih velikih plaća u korist ostanka mladih, temelja ove države i
Luka Vuco Kaštela
