Kad nekako skontam sav naš život se svodi na onu rečenicu koju smo sve ćule nebrojeno puta ” TO JE TVOJ POSAO, NE MOJ ”.I što onda da radiš , da se da izvinete poserem na onu diplomu i cijelo svoje školsko obrazovanje , sve one petice u dnevniku , sve ono štrebanje.Jer to je kao moj posao .Moj posao je biti sređena 24 sata ,nasmijana, obrazovana , ali govoriti onoliko koliko to njemu paše i kad mu paše.To vaganje govora je jako važno , jer ako puno govoriš ne valja a života mi ne valja ni kada šutiš onda si mutava a u kontra slučaju si lajona.Vrlo je važno kako se ophodiš s njegovom mamom i kompletnom obitelji .Jer on za mamu može reći i da je svjetska kurva a ti ne smiješ reći ni da je ćudljiva.U cijelom našem životu postoje ta dvojna pravila.Ti nikad ne smiješ biti bolesna , jer jednom mi muž reče kako si bolesna ako si napravila ručak .Kuća mora biti besprijekorna,rublje ispeglano, naravno.Kad se mužjak kupa sve mu to uredno donijeti u wc (čitaj kako da neću).Znati gdje se nalaze svi dokumenti , svi računi plaćeni i neplaćeni , svi roditeljski u vrtiću i školi su tvoja obaveza jer njega to zamara.Odgojiti djecu u savršene mlade ljude jer ako to ne uspiješ onda si glupa i ništa ne znaš .A što je to njegov posao ?Pa ono kad kao pas zapiša svoj teren obilježena si za čitav život i ti si tu, njegova svojina i nemaš se ti što buniti , to ti je tako od pamtivijeka.Njihov posao je samo ”općenje” fizičko ili psihičko jer za drugo ni ne znaju .A ti k’o i svaka dobra žena moraš uvijek biti spremna svom muškarcu udovoljiti i u datom momentu kad to njima paše ”bacit” se na koljena i ”razvaliti” kao nikad do tada .E pa jbg živote.
