Začeci uzimanja dopinga sežu još od vremena starih Grka kada su sportaši uzimali razne vrste gljiva. I pobjednik olimpijskog maratona 1904. godine Amerikanac Thomas Hicks u vrijeme je utrke pio strihnin i konjak. No, Međunarodni olimpijski odbor službeno je zabranio doping tek 1967. godine.
Nakon toga bilo je niz dopinških afera, a neke od njih snažno su uzdrmale svijet sporta. Gotovo sinonim za doping je kanadski atletičar Ben Johnson. On je na OI u Seulu 1988. u spektakularnom finalu na 100 metara pobijedio ljutog rivala Carla Lewisa i osvojio zlato u vremenu novog svjetskog rekorda. No, tri dana poslije je diskvalificiran, oduzeta mu je medalja kao i rekordi. Nakon dvije godine kazne Johnson se 1991. vratio utrkama, međutim bez većih rezultata. U Montrealu 1993. godine ponovno je pao na dopinškoj kontroli i potom bio doživotno izgnan s atletske staze.
U korištenju nedopuštenih stimulansa uhvaćeni su i atletičarka Marion Jones (dvije godine), biciklist Lance Armstrong (trajna suspenzija), tenisač Mariano Puerta (osam godina, smanjeno na dvije). Najsličniji slučaj Dobudovom u posljednje vrijeme bio je onaj srpskog tenisača Viktora Troickog. On je također odbio podvrgnuti se dopinškoj kontroli nakon čega je kažnjen 18-mjesečnom zabranom igranja. No, u žalbenom postupku kazna mu je smanjena na 12 mjeseci.
Smanjenje kazne odredio je Arbitražni sportski sud u Lausannei, koji će odlučivati i o Dobudovoj žalbi. Možda na toj razini dođe do neke vrste izjednačavanja, koja bi u ovom slučaju išla u Dobudovu korist. Zasad je Dobudova kazna jedna od najtežih.
preuzeto sa vecernji.hr
