S obzirom na ligu u kojoj igra i klubove čije boje je posljednjih godina branio (Real, Barcelona), Ante Tomić je obično taj među košarkašima koji ima najmanje ljetnog odmora. No, jučer se na to naš najviši igrač (217 cm) nije žalio. Tek pristigao, baš kao i Marko Tomas, te trojica NBA igrača (Bogdanović, Rudež, Hezonja), Ante je kazao:
– Bio sam više od mjesec dana slobodan i to mi je dovoljno.
Je li imao vremena za neke svoje gušte?
– Ne baš. Bilo je to standardno ljeto s aktivnim odmorom, što podrazumijeva i rad s individualnim trenerom. Radili smo standardne stvari, nema se tu što novoga izmisliti.
Ovo je ljeto ponajbolji europski centar donio važnu odluku. Na vagi su bili odlazak u NBA momčad Utah Jazz ili ostanak u katalonskom divu.
– Proces oko samog novog ugovora bio je jako dug, ali je moja odluka bila dosta lagana. NBA jest bio ozbiljna opcija, no na kraju je prevagnula Barcelona i sve ono što ona donosi. Sve ono što sam tu doživio, što doživljavam i što ću tek doživjeti. Produljio sam ugovor još na tri godine tako da mi NBA sada više nije opcija.
Sluti li to, s obzirom na godine (28), da mu NBA više nikad neće biti opcija?
– Nikad ne reci nikad. Pa bilo je igrača koji su otišli u NBA i stariji od 30 godina.
Koliko je važan bio taj mediteranski ugođaj u Barceloni?
– Klima i grad imali su veliku ulogu u mojoj odluci. To mi jako odgovara. S druge strane, ostao sam i zato što je Barca najveći klub u Europi pa se s njom borim za najveće trofeje.
A što je s tim izazovom NBA lige gdje prije ili kasnije, uz čast iznimkama, završi većina najboljih Europljana.
– Jest, vagao sam dosta. Ali nisam htio otići u nešto nepoznato.
Njegov dojučerašnji suigrač Hezonja hrabro se otisnuo u to nepoznato.
– Jako mi je drago zbog njega. Čak sam i gledao taj draft, a svoj nisam i time sam vam sve rekao.
Što 20-godišnji Mario može već sada dati reprezentaciji?
– Može dati puno. Energiju, mladost, drskost. Uz neosporan talent.
S kakvim mislima Ante ulazi u novi ciklus reprezentativnih priprema?
– S otvorenim. Čiste glave. Spreman sam na sve što nas čeka, a što je to ja ne znam. Igrat ćemo na Eurobasketu u Zagrebu, što je jako bitno za sve nas, ali i za reprezentaciju i hrvatsku košarku.
Ima li prvog dana ovih priprema razlike u osjećaju u odnosu na protekle godine.
– Pa nema. Prvi dan bilo gdje, u klubu ili reprezentaciji, uvijek je isto. Uvijek je malo čudan osjećaj. Doduše, u reprezentaciji poznajem sve momke, a klubu se zna dogoditi da ima dosta novih. Osjećaj je uvijek isti, uvijek je tu neko nestrpljenje, ali i uzbuđenje jer ipak je ispred nas nešto važno.
Hoće li na domaćem terenu prevladavati vjetar u leđa ili pritisak očekivanja?
– Bit će i jednog i drugog no moramo se nositi s time. Imamo veliku odgovornost pa pritisak mora biti prisutan. Bez njega ne mogu funkcionirati. Posljednjih godina igram u takvom klubu da je pritisak stalno prisutan zbog velikih očekivanja. Takve su stvari normalne i u reprezentaciji.
preuzeto sa vecernji.hr
