Postajem punoljetan, mogu voziti automobil, glasovati ili samostalno potpisati ugovor, ali taj jedan dan mi neće ništa bitno promijeniti u životu, kaže nam Nikola Vlašić, koji danas slavi 18. rođendan.
Prednost punoljetnosti je i to što se može odseliti od roditelja, no Nikola se samo nasmijao na tu mogućnost.
– Preselio bih se ja, ali ne bih daleko. Maminu spizu i ‘servis’ ništa ne može zamijeniti. Možda jedino da se preselim u stan u istoj zgradi, da sam blizu, ali da ipak imam svoja vrata, ha, ha.
Posebnog slavlja neće biti, a najljepši dar bila bi mu pobjeda protiv Istre. Jer nogomet mu je doručak, ručak i večera. Iako tek postaje punoljetan, već je odigrao 55 utakmica u dresu Hajduka, zabio šest golova, uz deset asistencija, a upisao se i u povijesne knjige rekorda kao najmlađi strijelac Hajduka u prvenstvu i u Europi.
– Ne bih puno mijenjao u dosadašnjoj karijeri, možda jedino da sam dao još koji gol ili da zbog potresa mozga nisam preskočio Dnjipro i Dinamo… – rekao je Nikola i dodao:
– Iskreno, uopće se ne osjećam mladim. Bez obzira na godine, osjećam respekt i u svlačionici i kod protivnika na terenu. Primijetio sam ove godine da više paze na mene, stalno govore: ‘Pazi Vlašića, preuzmi Vlašića, ne ostavlja ga samog’… A lani nitko nije ni obraćao pažnju na mene.
– Imamo odličnog trenera, koji nas sa stožerom drži pod kontrolom. Atmosfera je sjajna, igraju oni koji to zasluže na treninzima i to se vraća dobrim rezultatima.
O borbi za naslov prvaka zasad ipak ne želi…
– Ni ne pričamo o tome, idemo utakmicu po utakmicu pa što bude. Ali da možemo skinuti Dinamo, možemo. Vidjeli ste zadnji derbi, mogli smo lagano dati dva-tri gola.
Kao i svaki rođeni Splićanin, tako i ja sanjam naslov prvaka i slavlje s našim navijačima na rivi. Valjda će mi se ta želja ostvariti – kaže Nikola.
– Neće taj dan tako brzo doći. Lijepo mi je, ne ide mi se nikamo iz Splita, a ima i puno toga što mogu popraviti u igri. Odnedavno nam mjere trčanje na utakmicama i imam dobre rezultate, samo mi fali više sprintova. Nije tu u pitanju spremnost nego navika, više volim igrati s loptom u nogama i driblati.
Kad smo već kod snova, ima Nikola još jedan…
– Uvijek sam razmišljao pozitivno, pa tako gledam i na budućnost. Zašto sutra ne bih zaigrao za najveći klub na svijetu? Ne priznajem nikome da je bolji dok to ne pokaže na terenu – kaže ambiciozni Vlašić.
Ostane li na putu kojim je krenuo, nije nemoguće da Blanka uskoro postane “Niksijeva sestra”…
Bila je najbolja atletičarka na svijetu i ona može sve što poželi. Gdje sam ja od nje… Da, nogomet i Hajduk u Splitu su broj jedan, ali još je Blanka daleko popularnija od mene, kaže Nikola.
Na zadnjem okupljanju U-21 reprezentacije družio se s Marijem Pašalićem.
– Dao mi je neke korisne savjete, prije svega da ne ‘poletim’. Nije puno stariji, ali puno je toga već prošao – priča Vlašić.
preuzeto sa 24sata.hr
