Početna Hrvatska Nedoživljeni apsurd hrvatskog zakonodavstva (3 dio)

Nedoživljeni apsurd hrvatskog zakonodavstva (3 dio)

Da je uopće moguće izraditi rješenje koje će promijeniti činjenice utvrđene ud strane institucija RH, bilo mi je neshvatljivo. Tim više što je sve učinjeno greškom, zbog neutvrđivanja činjeničnog stanja, a na što zakon obvezuje.

1236
UDIO

pr3

Prethodni članci autora:

Prvi dio

Drugi dio

Treći dio :

VITEZOVI  TAME

 

Poreznici su vitezovi tame svake vlasti

Sve dok donose novac dopušteno im je djelovati van granice zakona

 

      Početak problema seže u 2005.godinu kada sam dobio rješenje Porezne uprave u kojem je stajalo da posjedujem kuću za odmor od 40m2, te da za nju trebam platiti porez po najvišoj poreznoj stopi.Nevičan poreznoj politici ove države i slabo poznavajući pravo, platio sam traženo, mada ništa nije odgovaralo istini. Ni u snu nisam slutio što je sve pravna država u stanju napraviti svojim građanima.
2001.godine kupio sam nekretninu u tako lošem stanju s unutarnje strane, da je za nju određen porez na promet nekretninama od nepunih 5000Kn. 2003.godine Geodetska uprava vrši mjerenje i izdaje dokument u kojem piše da moja polovica betonskog zdanja ima 68m2.

p_1

l2

       Da je uopće moguće izraditi rješenje koje će promijeniti činjenice utvrđene ud strane institucija RH, bilo mi je neshvatljivo. Tim više što je sve učinjeno greškom, zbog neutvrđivanja činjeničnog stanja, a na što zakon obvezuje.
2006.godine odlazim u Poreznu upravu i govorim kako zakon ne dopušta oporezivanje objekta u kojem nema uvjeta za život, kao kuće za odmor.Moju žalbu u pisanom obliku proslijedili su Općini Šolta, sa zahtjevom za očitovanjem. Ono što je uslijedilo izazvalo je nevjericu.Umjesto izlaska na lice mjesta službene osobe, stiglo je isto rješenje za porez kuće za odmor na 40m2, samo s najmanjom poreznom stopom. To je za mene bila novost-zakon zvan „DAJ BAR NEŠTO.“

lj1

Tek sam 2012.godine uspio izmoliti Općinu da po službenoj dužnosti napravi uvid u činjenično stanje.Napravljeno je(nakon sedmogodišnjeg naplaćivanja svih davanja)prvo legalno rješenje na upravo uređenih 16m2.
Na sugestiju načelnika, koji je kazao da, pošto već duže vremena živim na otoku, trebam promijeniti i dokumente.Učinio sam sve što zakon nalaže u takvim slučajevima. Da sam i službeno stanovnik otoka s prebivalištem u Nečujmu, mogao sam se uvjeriti na skorašnjim izborima.Tamo sam, kao stanovnik Nečujma izvršio građansku obvezu.
Sve što je uslijedilo nakon toga djeluje nestvarno.Unatoč zakonitom rješenju, nastavlja se naplata po onom nezakonitom. Ni adresu mi nisu promijenili. Nevjerojatno slobodnim tumačenjem zakona doveli su me u položaj da ne mogu dokazati već dokazano.

    Prvostupanjska žalba je propala jer mi nije ni rečeno što bih trebao donijeti. Drugostupanjska prolazi bez i da mi je data mogućnost utjecaja na dokazni postupak.
Teško je vjerovati da postoje ljudi(pravnici)koji su u stanju, u upravnom postupku, dugogodišnje naplaćivanje nepostojećeg poreza nazvati preplatom, koja se po zakonu ne vraća.

       Još je teže vjerovati da su rješenje zaključili izjavom:
„Pošto žalitelj nije doveo u pitanje ispravnost i zakonitost postupka….“
Ovakav način vođenja pravnog postupka u kojem svaka riječ ukazuje na nadmoć i nedodirljivost, a usput i vrijeđa žrtvu, nije se koristio ni za vrijeme turske vladavine.
Jer, jedino što cijelo vrijeme tvrdim je neispravnost i nezakonitost postupka.

                                                   Ovo nije bila priča o novcu.
Ovo je bila priča o ljudima koji žive od našeg novca.

l4