Ove godine cilj je najviši vrh Velebita (Vaganski vrh 1757m).
Sve triba odraditi u jednom danu tako da je polazak iz Kaštel Kambelovaca bio u 05:00.
Planinari su penjali hladne (na mjestima smrznute staze) ali izlaskom sunca počinje jesenska idila.
Pogled sa samog vrha je poseban, sa sjeverne strane ispod vas cijela Lika a sa južne more sa otocima.
Nakon zasluženog odmora planinari se upučuju prema Strugama, zapalili sviće, stavili cviće, te u miru izmolili za prijatelja.
I ovaj put mišaju se emocije, suze i smjeh, umor i uživanicija.
Na kraju ipak zadovoljstvo predvladalo, jer su popeli vrh najlipše Hrvatske planine koja im je vratila tako lipe uspomene na prijatelja Franu.
Triba napomenit, Velebit mu je bila najdraža planina.
Njegov dobar duh tu je, na našoj planini.
Frane je bio i ovaj put na Velebitu sa nama, u mislima, prisutan duhom na ovom divnom izletu.
Frane, uvik ćeš bit s nama!
Zdravi i veseli bili!
HPD “Ante Bedalov”
***
Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.
I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.
Ne mogu rastaviti oči,
izvore koji istom moru gledaju.
Nema rastanka
Nema smrti.
Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.
Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu
***
Jure Kaštelan
