Pri samoj pomisli na neko zlostavljanje meni se digne kosa na glavi.Dugo sam razmišljala trebam li pisati ovakve tekstove, ipak živimo u malim primitivnim sredinama gdje istupanje u javnost s nekom škakljivom temom vuče neke posljedice po tebe.Sve dok jednog dana i moja djeca nisu upala u ”kolo” školskog maltretiranja.Prije par mjeseci cijeli ”region ” je bruji o samoubojstvu dvojice dječaka.Jedan iz Bosne , drugi iz Srbije.Danima smo čitali o samoubojstvu dječaka Mahira, kojeg su kolege iz razreda silovali ”oklagijom” a djevojčice gledale i pitale uživa li .Danima sam bila potresena.Izbjegavala sam i portale jer me užasno potresla ta priča.Kad je nedavno bila reportaža na ”Provjerenom”, oplakala sam od prve do sadnje sekunde.
Krajičkom oka sam promatrala djecu , koja su u tom trenu skinula slušalice sa ušiju i slušale prilog.Nakon par dana došle su mi sa jednom pričom od koje su mi se momentalno noge oduzele.Pokazale su mi neke poruke na Wappu , u kojima su se njihove školske kolege izrugivale njima.U tom trenu ti nestane tla pod nogama , gušiš se ,imaš poriv da nekoga momentalno ubiješ bez imalo grižnje savjesti.Dobiješ poriv da to dijete samo ljubiš i sakriješ od cijelog svijeta da im nitko nikad ne može nauditi ni ružnom riječju a kamoli nekim fizičkim maltretiranjem.Obavila sam sve razgovore u školi ,u potrebnim institucijama ali nisu urodili plodom pa sam bila primorana istu tematiku iznijeti i na sastanku roditelja.U prvi tren je to bila klasična priča , nije to moje dijete , ne bi to ono nikad uradilo.A normalni roditelji su mi prišli i porazgovarali smo o problemu.Zašto vam sve ovo iznosim? Moj problem je ništa naspram problema ovih roditelja čija su djeca počinila samoubojstvo.Ali ja sam problem sasjekla u korijenu , nadam se.Nisam dala da mi se djeca zatvore u sobu , otuđe, bore sama sa svojim strahovima.Danas je najveće postignuće odgojiti dijete.Živimo u vremenu kakvom živimo , gdje se vrednuju krive stvari a prave stavljaju na marginu.Danas je potrebno naći balans između roditelja, stupa obitelji i prijatelja.Teško je zaista , ali nikad nitko nije rekao da će biti lako.Precijenili smo sami sebe.Krijemo se iza posla i obaveza.Nije točno da se ne može.Za zdrav obiteljski život i povjerenje djece je potrebno tako malo.Samo jedan razgovor uz ručak ili večeru , kako tko može.Kako ste proveli dan i što je bilo u školi? Zar je to tako veliki problem.Danas je jako važno biti ”cool” mama i internetski obrazovana mama.Moja djeca znaju doći i reći mi , prije mi zavide jer si ti mama koja ima FB profil , Instagram , pišeš blog , ideš s nama na kavu.Druge mame to ne rade.Mame zašto to ne radite? Zašto ne uvedete vrijeme za vaše dijete , koje ćete vi provesti u skladu sa njihovim godinama.Tate zašto ne provedete vrijeme sa svojim sinovima, učeći ih pravim vrijednostima i osluškujući njihove probleme i potrebe.Moje curke u su tinejdžerice.Mi smo uvele subotnju kavu u kafiću i ,,konversejš”kako kaže moja starija kćer.Pričamo o školi , problemima, odjeći , što ćemo skuhati danas , gdje bi mogli otići , ali tu saznam i tko se kome sviđa u razredu , tko se s kim posvadio i tko je najgori ili najbolji nastavnik.Nađite svoj recept kako zadobiti povjerenje djeteta.Ne dajte im da se zatvaraju u sobe i da ih odgaja internet i ulica.Vi ste ih rodili , vi ste odgovorni za njih i njihovu sreću.Znam , morate raditi i prehraniti ih , ali u isto vrijeme morate odgojiti malog , zdravog i psihički stabilnog čovjeka kojeg ćete jednog dana pustiti u ovaj okrutni svijet da se bori sam za sebe.Osluškujte svoje dijete , poljubite ga i kad treba i ne treba, jer tako brzo odrastu.Pokažite im da ste tu za njih u svakom momentu i kad su napravili neki ”dišpet” jer ruku na srce svi smo to radili , ali onda im razgovorom objasnite zašto to nije u redu.Pokažite im da ste njihov zaštitnik i da im nitko ne može nauditi jer ste tu uvijek za njih.Nikad neću zaboraviti onu večer kad sam se vratila sa roditeljskog i kad su one shvatile da sam se ja sat i pol tko lavica borila sa drugim roditeljima za njih dvije.Tu večer se nisu htjele odvojiti od mene i zvale su me ”moja mamica”.Svaka riječ je suvišna.Odahnule su .Užasno im je trebalo da netko istupi i kaže,ostavite mi djecu na miru.Ne dam da ih itko maltretira.Čuvajte ljudi svoju djecu.Poljubite ih večeras prije spavanja iako su možda tinejdžeri.Meškoljit će se onako , tko fol, a u sebi cvjetati.Što bi Mahirova mama dala da ga večeras može poljubiti.
