Dva posljednja raspravna dana na suđenju Draganu Vasiljkoviću, poznatijem kao kapetan Dragan, krenula su pred Županijskim sudom u Splitu više nego zanimljivo. Prvo se optuženi za ratni zločin u Hrvatskoj suočio sa svjedokom Darkom Kaurićem, te 1991. godine hrvatskim policajcem. Bilo je jasno da svjedok ima nešto za reći, jer je već pri ulasku u sudnicu “strijeljao” pogledom kapetana Dragana…
– Mogu li Vas gledati u oči? – pitao je, već pri kraju svjedočanstva Kaurić, kada je optuženi dobio riječ.
– Samo Vi odgovarajte na pitanja. – razmahao se u zapovjednom “mode”-u kapetan Dragan.
– Mi smo bili prvi zatvorenici u staroj kninskoj bolnici, odnosno zatvoru, a Vaši vojnici su nas dočekali u špaliru i tukli kundacima, rukama, cipelarili, dok smo izlazili iz kamiona…
– Imam primedbu, svedok je lažov!
– Smijem li odgovoriti, dva puta me već naziva lažljivcem… Govorim samo istinu, mogu obaviti i suočenje! – uzrujao se svjedok Kaurić, obraćajući se sudu.
Iako je veći dio iskaza Darka Kaurića bio vezan upravo za zlostavljanja u staroj kninskoj bolnici, tek na kraju je sudac Damir Romac rekao da taj dio događanja uopće nije predmet ovog postupka.
“U ćeliju je ušao, ne mogu reći čovjek, Dragan Vasiljković. Kasnije smo doznali da je to bio on, nižeg rasta, u ruci je držao ručno izrezbareni štap od nekih 50-ak cm.
Držao nam je predavanje kako će sve osloboditi i sve će biti Srbija. Imao je osobnu pratnju, četiri razvijena muškarca, Knindže, koji su nas tukli dok je govorio, a i nakon što je izašao iz ćelije nastavili su nas udarati, nakon toga je uslijedila još veća tortura. Rekao nam je i da je bio u Legiji stranaca, a kako sam ja iz Jukinaca, govorio je kako je ulicom “do zgrade Odbora nabrojao sto mrtvih ustaša”, poslije je prestao brojiti. Iako to nije bila istina, kako smo tek kasnije doznali, tortura je uključivala i psihičko zlostavljanje jer je moja obitelj bila u Jukincima…” – dio je iskaza Darka Kaurića.
Izazvao je svjedoka i branitelj, odvjetnik Tomislav Filaković pitanjima poput “znate li da li je bilo još legionara u Golubiću?”, na što mu je Kaurić odgovorio “zamoljavam Vas da me ne pitate gluposti, ja sam bio zarobljenik”.
Nije bez veze ovaj “loš” odnos između Vasiljkovića i svjedoka, i pored tortura koje je u kazamatima preživio Kaurić, jasno je i iz činjenice da je upravo Darko Kaurić bio jedan od svjedoka za “The Australian”. Protiv te medijske kuće Dragan Vasiljković je podnio privatnu tužbu u Australiji, koju je izgubio, a jedan od ključnih svjedoka na strani “The Australiana” je bio upravo – Kaurić.
Sve što je vidio tijekom napada na Jukinac, prigradsko naselje Gline, govorio je pak Josip Gregurić. Držao je trgovinu u mjestu, vratio se iz nabavke iz Siska malo nakon što je napad “iz minobacača, tenkova, snajpera, pješačkog naoružanja” započeo…
Vidio je pogibiju civila Nikole Regića, koji je iz njegove trgovine pokušao doći do svoje kuće. No, nekoliko metaka pogodilo ga je stotinjak metara nakon što je izašao iz prizemlja Gregurićeve zgrade. Svjedočio je i kako su u Jukince, iz pravca Petrinje, u automobilu yugo koral 60 stigli su novinari, fotograf Alojz Krivograd Futy je snimio tijelo ubijenog Regića, a ta fotografija je objavljena koji dan kasnije u ST-u, Slobodnom tjedniku. Vidio je i tamnoplavi BMW, na kojem je bila jasna oznaka “PRESS”, koji je također oštećen na cesti u Jukincu, kao i vozača koji je uspio pobjeći iz vozila. Kasnije je doznao da je u BMW-u ostao ubijeni njemački novinar Egon Scotland.
Kao i inače, svjedocima je brojna pitanja postavljao kapetan Dragan. Više od samih pitanja, nekad i konkretnih, bilo je zanimljivo pratiti Vasiljkovićeve reakcije – naginjao se da bolje čuje odgovore, mrštio se nezadovoljan, podsmjehivao, širio ruke, pokušavao diskreditirati svjedoke čim bi se ukazala neka prigoda.
preuzeto sa dalmacijanews.hr
