Na sam Uskrs 1991. na cesti na Plitvicama srbočetnički su pobunjenici hrvatske policajce dočekali balvanima, barikadama i pucnjavom. Na taj krvavi Uskrs nekoliko je policajaca ranjeno, a među njima i Josip Jović, tada 22-godišnji redarstvenik iz Aržana. Iako je davao znakove života, preminuo je na putu do bolnice.
Jovića je pogodio rafal kod zgrade pošte, a iako je na sebi imao pancirku pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Josip Jović nije se vratio kući a njegovo ime urezalo se u srca svih Hrvata.
Krv se sledila u žilama cijele Hrvatske kad se tog hladnog i maglovitog Uskrsa na Plitvicama počelo pucati. Rat je počeo, a iluzija da će se iz Jugoslavije mirno izaći se rasplinula na komadiće.
Josip Jović, skromni policajac iz Aržana kraj Imotskog, sanjao je Hrvatsku. I dao život za nju, kao prva žrtva Domovinskog rata. Bio je pripadnik policijske postrojbe koja je 31. ožujka iz Zagreba upućena na Plitvice kako bi pomogla kolegama koji su trebali zavesti red u tom kraju.
U Kninu i okolici počeli su nemiri, srpski pobunjenici na svim su vitalnim prometnicama postavljali barikade od balvana i time onemogućavali normalan život. Stvarali su pretpostavke za nasilno odcjepljenje od Hrvatske. Bila je to “balvan revolucija”. Radnici poduzeća Plitvice suprotstavili su se pripajanju “Krajini” pa je Mile Martić, jedan od glavnih vođa pobunjenih Srba i šef kninske ‘milicije’, poslao svoje milicajce da na silu riješe taj slučaj.
IZVOR: 24sata.hr
