Razdoblje 19. stoljeća bilo je doba nacionalnog „buđenja“. Dok su se rušila prijestolja, građanstvo je na velika vrata ulazilo u politički život zastupajući ideje građanske demokracije, ustavnosti i parlamentarizma, Međutim, zemlje u kojima će se tijekom tog „stoljeća nacija“ formirati i moderni hrvatski narod bile su krajem 18. st. politički rascjepkane. Tako je primjerice Dalmacija bila pod Mlečanima, dok su kontinentalnom unutrašnjošću vladali Habsburgovci.
Zanimljivo je kako je upravo u tom ključnom periodu prijelaza 18./19. st. vrlo važnu ulogu u prvom pokušaju ujedinjenja nekadašnje mletačke Dalmacije s tadašnjim Hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim Kraljevstvom imao jedan Kaštelanin. Naime, posljednji hrvatsko-dalmatinski primas prije 1828. i papinog ukidanja te drevne titule bio je Lelij iz obitelji Cipiko, rođen u Kaštel Starom 1721. godine. Obrazovanje je stekao u Trogiru i Italiji, a Pio VI. ga je 1784. imenovao splitskim nadbiskupom, nakon što je nakratko bio biskup Šibenika i Trogira.
Kad je u Veneciji bila svrgnuta tisućljetna aristokratska vlast, a Dalmacija dolazila pod habsburšku upravu, Lelij se zauzimao za sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatskog Kraljevstva. Kako bi se sjedinjenje provelo što prije podupirao je veze sa zagrebačkim biskupom Vrhovcem, a 1798. uputio je i pismo caru Franji II. Međutim, ujedinjenje nije nikada bilo ostvareno, jer nije bilo u interesu bečkog dvora. Neostvarene želje, posljednji primas Cipiko umro je 24. ožujka 1807. i bio pokopan u splitskoj katedrali.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.
