Početna Kaštela Zagonetni kaštel zadnjeg pjesnika splitskih Papalića

Zagonetni kaštel zadnjeg pjesnika splitskih Papalića

2312
UDIO

Jedna od najzanimljivijih kaštelanskih utvrda je svakako Nehaj. Smještena je zapadno od zdanja Štafilića, a počela se graditi sredinom 16. stoljeća kada je trogirski knez dopustio braći Celio Lodi da na malenom rtu i morskoj hridi izgrade kulu. Budući da su tijekom gradnje braća umrla utvrda je ostala nedovršena, a takva je ostala i nakon što je kaštel krajem 17. st. došao u posjed obitelji Papalić. Stoga je, prema nekim tumačenjima, zbog nemara odnosno „nehaja“ graditelja i prozvan Nehaj.

Središnji grb obitelji Celio Lodi i grbovni štitovi drugih grana trogirskog roda Celio Cega (od 13. st.): Celio Doroteo, Celio Morte i Celio Tavileo. Razni ogranci Celio Cega nastaju u 15. st.: njihovi grbovi se razlikuju, iako svi sadrže lik lava u propnju iz grba matične obitelji (u gornjem lijevom kutu). Austrijska potvrda plemstva datira iz 1823.

Prema drugima, takvo je ime dobila zbog svog specifičnog četverouglastog oblika s istaknutim i jakim ukošenim zidinama, zbog kojih se činila neosvojivom. Stoga, zahvaljujući tako snažnoj fortifikaciji njeni branitelji „nisu hajali“ za neprijatelje. Zanimljivo je kako slično ime nosi i utvrda Haj-Nehaj kraj Sutomora na crnogorskom primorju, a istovjetno uskočka tvrđava Nehaj iznad Senja. Stoga su treći smatrali kako ta kaštelanska kula svoje ime duguje tu naseljenim uskočkim izbjeglicama.

Kula Nehaj na fotografiji iz 1920. godine

Bez obzira na zagonetku njegovog imena, poznato je kako je kaštel 1680. godine kupio splitski plemić Franjo Papalić, pa se tako neko vrijeme nedovršena kula i susjedno selo nazivalo i kaštel Papalić. U njemu je živio Franjin brat, poznati pjesnik Albert Papalić – prevoditelj djela „Povijest Dalmacije“ (kojeg je nadopunio podatcima o hrvatskoj povijesti iz Ljetopisa popa Dukljanina), kao i autor epa o mletačkom gubitku Moreje (Peloponeza) tijekom rata s Osmanlijama 1684.-1699.

Grb iz kaštel Nehaja sa štitom u obliku tarče karakterističnim za 16. st. i geslom: „FIDE VIRTUTE AC REBUS GESTIS“; znamenje Papalića kojeg donosi F. H. von Rosenfeld u grbovniku iz 1873. i suvremena rekonstrukcija grbovnog štita. Ova znamenita splitska obitelj je u muškoj lozi izumrla 1739. godine.

Na Papaliće u Kaštelima podsjeća i grb obitelji koji se nekada nalazio na Albertovoj kući nasuprot same kule Nehaj, a koja je danas posve srušena. Kameni reljef s renesansnim grbom je bio vjerojatno prenesen negdje iz Splita, gdje su Papalići bili istaknuti plemićki rod još od sredine 14. stoljeća. Tu su, u humanističkom krugu Marka Marulića, djelovali braća Dmine i Jerolim Papalić. Dok je Jerolim bio autor pjesama na talijanskom, hrvatskom i latinskom jeziku, Dmine se uz poeziju bavio i arheologijom te epigrafijom, a početkom 16. st. „rič po rič“ prepisao je i čuvenu Hrvatsku kroniku.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.