Početna Kaštela Za koga su se podno Kozjaka borili Perun i Veles?

Za koga su se podno Kozjaka borili Perun i Veles?

1757
UDIO

Povijesni izvori nisu samo kroničarski zapisi ili ruševine drevnih utvrda, nego i ostaci prakticiranja nekadašnjih vjerovanja koje prepoznajemo u prostoru. To je svojevrsna „topografija mitologije“, koju su, u slučaju slavenskih poganskih vjerovanja na području Hrvatske, aktualizirali koautori Vitomir i Juraj Belaj. Naime, iako su materijalni tragovi štovanja slavenskih božanstva u našim krajevima rijetki, široko su rasprostranjeni toponimi koji svjedoče o simbiozi između kršćanstva starosjeditelja i slavenskog poganstva pridošlica.

Tročlane strukture na području Hrvatske (prema „Sveti trokuti. Topografija hrvatske mitologije“: V. i J. Belaj, 2014.) svojim smještajem simboliziraju odnose među vrhovnim slavenskim bogovima (Perun – Mokoš – Veles): u pravilu je Perunova točka na povišenom, Mokošina uz vodu, dok je između Velesove i ostalih točaka tekuća voda

Tako je u blizini Žrnovnice brdo Perun, a planina između Vareša i Kraljeve Sutjeske u Bosni nosi isto ime. Ispod nje je Zmajevičko vrelo s potokom Perunom, a vrelo Perunić nalazimo i uz riječicu Žrnovnicu. Iznad Mošćenica na Kvarneru također stoji brdo Perun, kao i selo Trebišće – taj toponim ukazuje na mjesto žrtvovanja Perunu. Na Braču je poznata Vidova gora, a do njenog vrha je „Zmajeva spila“. Naime, ključ slavenske mitologije sadržan je u odnosu između tri vrhovna božanstva: gromovnika Peruna, boga podzemlja Velesa (u obliku zmije/zmaja ili medvjeda) i božice Mokoš.

Istočnokaštelanski i zapadnokaštelanski trokut podno Kozjaka. Kutovima i stranicama iskazuju simboliku odnosa između dva muška lika sa ženskim oko kojeg se sukobljavaju. Vizualno povezane točke istočnog trokuta su: vrh Kaštelice (Perun) – solinska crkva Gospe od otoka (Mokoš) – splitski Poljud (Veles)

Dok Perun vlada svemirom bdijući nad općim redom Veles unosi nered kradući vode, stoku, pa čak i Perunovu ženu Mokoš i sina Jarila. To je doba između ljeta i zime, kada su dani sve kraći a sunce gubi svoju snagu. Dok je Mokoš u posjedu podzemnog Velesa traje zima. Međutim, tada gromovnik ipak uspijeva svom protivniku preoteti Mokoš bijući protivnika gromovima i munjama. Tako u novoj godini slijedi proljeće i ljeto. Kad Veles nakon šest mjeseci povrati svoju snagu, ponovno kreće u širenje kaosa, na što Perun uvijek iznova uspostavlja red.

Moguće točke zapadnokaštelanskog trokuta su: vrh Biranj (Perun) – crkva Sv. Nofara (Mokoš) i trogirske Divulje (Veles). Velesov toponim je izveden iz latinskog „diluvia“ u značenju „poplavni tereni“, a naziv Biranj je ostatak oronima Borun – tj. Perun. Sv. Nofar (Onofrije) je smješten nad Sv. Martom u Bijaćima pokraj koje je zdenac

Kada su slavenska plemena prodirala prema Jadranu, pa tako i današnjem kaštelanskom kraju, na svoja nova područja „unosila“ su i svoja poganska vjerovanja. Tako je Perun smještan na gorskim vrhovima, njegovoj ženi Mokoš posvećivana su mjesta uz rijeke ili zdence, a dom zloćudnog Velesa zamišljan je u njemu odgovarajućim spiljama, ruševinama nastanjenim zmijama ili močvarama.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.