Početna Kaštela Kad je uz današnja Kaštela, Split i Trogir tekla rijeka?

Kad je uz današnja Kaštela, Split i Trogir tekla rijeka?

562
UDIO

Svjedoci smo kako se okoliš i prirodni uvjeti u kojima živimo neprestano mijenjaju. Te su promjene ponekad iznenadne i zastrašujuće – kao npr. potresi, a ponekad postupne. Međutim, njihove posljedice su u oba slučaja presudne i dugoročne. Primjerice, u vrijeme gradnje Dioklecijanove palače (prije 17 stoljeća), razina Jadranskog mora je bila gotovo dva metra niža od današnje, što znači da je pristupni gat carskoga doma u današnjem Splitu već odavno potopljen…

Južno pročelje Dioklecijanove palače (oko 300. godine: rekonstrukcija S. Ujdura) i izgled današnje splitske rive s otkrivenim ostatcima nekadašnjeg carskog gata (MHAS – arheološka istraživanja: 2006. – 2007.)

Ukoliko se razina mora nastavi podizati trenutnom brzinom, do 2050. godine će biti viša za 31 cm, a za nešto manje od sto godina 65 cm! Navedene promjene su povezane s povećanjem temperature odnosno otapanjem leda na Zemljinoj površini. Smatra se kako bi u ekstremnom slučaju (ako bi se otopio cjelokupni led) razina mora porasla za čak 55 metara, što se posljednji put zbilo prije 40 milijuna godina. U tom bi slučaju Trogir i gotovo cijela Kaštela bili potopljeni, kao i veći dio Splita i Solina. Marjan bi postao otok, a more bi bilo tik do kliške tvrđave!

Izgled Kaštelanskog zaljeva ukoliko bi se se razina Jadranskog mora povećala za 50-60 metara (do čega bi došlo ako bi se otopio cjelokupni led na planetu): modro zatamnjeni dijelovi obale – u odnosu na današnju obalnu crtu – bi prema ovom predviđanju bili potopljeni

Imajući na umu taj pogled u budućnost nestvarno zvuči činjenica kako je prije zadnje interglacijacije (odleđivanja) tj. krajem zadnjeg ledenog doba (prije 25 tisuća godina) razina mora bila za čak oko 120 metara niža nego danas. Tako je tada veći dio današnjeg Jadranskog mora zapravo bio hladna ravnica kojom je sjeverozapadnim smjerom tekla rijeka Pad, da bi u Jadran utjecala tek južnije od Šibenika.

Paleokarta srednjeg Jadrana za vrijeme zadnjeg ledenog doba: današnji Jadro je otjecao između Marjana i Čiova, dok je rijeka Cetina nastavljala svoj tok kroz Brački i Splitski kanal sve do svoga tadašnjeg ušća koje je bilo smješteno (umjesto u Omišu) negdje jugozapadno od punta Planke kraj Rogoznice

Prosječna godišnja temperatura u južnoj Europi je tada bila za 8 – 10 °C niža od današnje, dok je Dinarsko gorje sprečavalo hladnije klimatske utjecaje sa sjevera odnosno omogućavalo zadržavanje toplijeg i vlažnijeg zraka koji je pristizao s mora. Kaštelanski kraj je u to vrijeme bio šumovit i bogat izvorima (vruljama koje sada izbijaju s morskog dna), što je privlačilo paleolitske lovce – točnije europske neandertalce. Tadašnji žitelji Jadranskog priobalja su, prema životinjskim ostatcima pronađenim u Mujinoj pećini sjeverozapadno od Kaštela, najčešće lovili: divokoze, jelene, medvjede, vukove i divlje svinje.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.