Lokalno, nacionalno, globalno
Profili dugovječnih vladara 3: Milorad Dodikž
Wannabe Putin iz našeg susjedstva.
Što je uopće ta Republika Srpska? Metastaza, izraslina u drugoj državi, skup županija s malo većom autonomijom?
Na brojnim primjerima možemo vidjeti koliko državno (ne)uređenje utječe na život ljudi.
Nisam nikakav stručnjak za BiH ni Republiku Srpsku (što god ta tvorevina bila), ali potakla me začudnost da se neki polupismeni političar nametnuo kao vođa odmetnutih pokrajina i cijelu državu godinama drži nefunkcionalnom.
Sve je kriv Dayton.
A Dayton je bio potreban da bi završio rat.
30ak godina političke karijere, ali pravi poligon za bogaćenje bio je rat. Na prodaji nafte građanima Republike Srpske zaradio je milijune. Zanimljivo je da ga nema u službenim vlasničkim udjelima mnogih tvrtki, ali neslužbeno se zna da je on pravi vlasnik. U ugovorima piše nečije tuđe ime, ali onaj koji zapravo sve to posjeduje je Dodik.
On je “uspješan” po kriterijima ove regije, ovog vremena.
Paradržava, entitet, strano tijelo?
I sad taj samoproglašeni vladar pokrajine zvane Republika Srpska koja čini 49 posto teritorija BiH (kako čudno da joj je ime posvojni pridjev) hara sa svojim nacionalizmom, potkopavanjem BiH kao države, ne skriva svoju želju da se pripoji Srbiji, kao ni simpatiju prema Vladimiru Putinu (valjda to ide u paketu).
I sad taj igrač ima misiju da destabilizira zapadni Balkan. Pa on je prvi koji bi propao u sveopćem urušavanju.
Svi igraju neku svoju igru. A Dodikova igra je stara politička igra osobnog bogaćenja na račun svoje siromašne metastaze od države.
U pozadini su igre moći i basnoslovna osobna bogaćenja, ali na površini je stara priča o nacionalizmu. Na površini opet se manipulira s time tko je kakve nacionalnosti – stanovnici entiteta RS su gotovo u potpunosti Srbi, te imaju kompleks Srba zatočenih u Bosni, koji bi zapravo trebalo biti pripojeni Srbiji. Je li bitno koje je nacionalnosti ako živi najlošije u državi, regiji, možda na cijelom kontinentu? Nekakvo mjerilo kvalitete života je BDP po stanovniku, a on je u RS niži od Bdp-a u Bosni.
I opet prodaju tu jeftinu priču o nacionalizmu, i to superbogati vožd njegovim kmetovima koji umiru od gladi.
Nacionalizam je skretanje pozornosti s ekonomije
Ne živiš dobro? Evo onda priče o nacionalizmu. To je oduvijek palilo, ili bar do one mjere dok ljudima ne bude dosta. A za to stvarno treba biti strpljiv.
A brojke su katastrofalne. Sa nekadašnjih 1,4 milijuna (2006.) spali sun a 1,12 (2019). BDP je samo polovica BDP-a Federacije BIH.
BDP po stanovniku iznosi 5035 eura (a Hrvatske 13.259 eura). Možete zamisliti kako to oni žive gotovo 3 puta lošije od nas.
Prosječna plaća je 464, a prosječna mirovina 194.
Lider bosanskih Srba prijeti otcjepljenjem, a njegovi ljudi žive najlošije u regiji – nema smisla uopće uspoređivati s prosjekom EU. Još jedan primjer kako državno uređenje diktira život ljudi. Što bi da se stvarno otcijepe? Vjerojarno bi se tvorevina urušila sama u sebe.
Nekad se postavlja pitanje što će nekome svi talenti, motivacija ako živi u nepoticajnoj državi? Ili nečemu što je imitacija države. U nekim državama stalno trčiš, a stojiš na mjestu.
Ekonomski neodrživi entiteti
Iako je ovaj entitet ekonomski nedrživ, njegov vladar je itekako ekonomski održiv. Nitko ne zna koliko je točno njegovo bogatstvo, ali prema nekim procjenama ono iznosti 3,5 milijardi konvertibilnih maraka. Kako je moguće da vladar neke samoproglašene takozvane “Republike Srpske” koja nije ni od koga priznata, posjeduje takvo bogatstvo?
On sam može otplatiti polovicu duga svoje države, koji iznosi nešto više od 6 milijardi maraka. On sad bi mogao znatno olakšati ekonomsku situaciju entiteta na kojem se obogatio. Kako to jedan pojedinac može biti bogatiji od cijele države, odnosno entiteta?
U Dodikovom ekstremnom bogaćenju prepoznajemo ruski model – imaš milijarde, ali tvoje ime se ne spominje u vlasnišTvu, kao da je pod nekom šifrom. Djeca su mu razvila milijunske biznise. Nitko ne zna dokle sežu pipci njegove materijalne hobotnice – zgrade, vile, firme na Cipru, u Rusiji, Srbiji… nemoguće je sve nabrojiti. Ovo je ekstreman primjer kako se neki probitačni pojedinac obogatio u ratnom vihoru (kada je lov u mutnom idealan za prevarante, lopove i muljatore koji nisu sposobni za legalno bogaćenje). I sad je njegov modus opstanka na staroj priči o nacionalizmu, negiranju genocida, prijetnji otcjepljenjem i destabiliziranju BiH. I veličanju ratnog zločinca i licu s tjeralice Vladimira Putina.
Tužno je kako se ti notorni pojedinci obogate na račun svojeg ekstremno siromašnog “entiteta”. Država postoji zbog vladara, a ne vladar zbog države.
