Početna Kolumna PALESTINCI – TAOCI IZRAELA I(LI) HAMASA?

PALESTINCI – TAOCI IZRAELA I(LI) HAMASA?

372
UDIO

Lokalno, nacionalno, globalno

PALESTINCI – TAOCI IZRAELA ILI HAMASA?

Arapski Balkan

Gaza je pod povećalom. Taj mali pojas, „Gaza strip“, zoološki vrt, logor na otvorenom, pakao na zemlji (ima više „paklova“, kao Jemen i gotovo svaka afrička zemlja) svakako se naziva ovih dana. Možete li zamisliti da na jednog stanovnika Brača dođe  157 Palestinaca? Tako izgleda Gaza danas, uz konstantno bombardiranje i iščekivanje kopnene invazije.

Postoje mnogo mjesta na kojima nije baš najsretnije biti rođen, a Palestina je pri samom vrhu. Odmah morate sažalijevati bebe koje ovih dana rađaju u Pojasu Gaze. Jer će najvjerojatnije odrasti, živjeti u bijedi i umrijeti u tom logoru. Znaš da postoji neki svijet izvan toga, ali to vjerojatno nikad nećeš vidjeti.

Ograđeni su izraelskim zidom, ne mogu nigdje ni s kopna, mora ni zraka, za izaći iz te pokrajine moraš biti milijarder ili akrobat.

Stanje neprekidnog rata

Stvarno te uhvati bijes kad vidiš da na nekom području traje neprekidni rat – ili rat s kratkim pauzama. Je li toliki problem živjeti u miru? U nekim područjima mir je nedostižan, bilo kakav razvoj je onemogućen stalnim sukobima. Oni ne raspravljaju o woke kulturi, o izmjeni bajki zbog političke korektnosti – jedino o čemu Palestinci raspravljaju su njihovi smrtni neprijatelji Izraelci. Samo što komuniciraju bombama i terorističkim udarima, a ne debatama.

Zapad šalje humanitarnu pomoć, a sve je zakuhao još nakon 2. svjetskog rata

Toliko je teorija o uzroku tih sukoba, ali kad se vratimo nakon Drugog svjetskog rata, zašto Arapi nisu dobili svoju državu koja im je obećana nakon pobjede nad Osovinom zla? Od tada neprirodno postavljene granice su stalan izvor sukoba, neprekidno se pale novo-stara žarišta. Francuska i Britanija su napravile granice po svojoj želji, pa kad su stvorili stanje neprekidnog rata oko granica,  sad im stižu migranti koji više ne mogu živjeti u tim nemogućim uvjetima siromaštva i ratnog stanja. I toliko su očajni i indoktrinirani da se raznose bombama u savršeno uređenim zapadnoeuropskim gradovima.

Zapravo je geografija, a ne religija u pozadini sukoba.

Religija je došla tek nakon, kad izgladniš ljude, ogradiš ih žicom, ne daješ im posao, nema podrške ni izvana ni iznutra. I onda se u te nemoguće uvjete ubaci malo religije da nastane smrtonosna smjesa.

Ali najveći negativci u ovom trenutku su šefovi, vlasnici, direktori terorističke skupine koja je započela ovaj posljednji sukob. Ne trebamo se čuditi da su oni izabrani kao legitimna vlast na nekakvim demokratskim izborima prije desetak godina; na području gdje ljudima ne stižu nikakve informacije iz vanjskog svijeta, i imaš dojam da je cijeli svijet protiv tebe, nije ni čudo postaviš terorističku organizaciju na vlast. Ako su to uopće bili demokratski izbori.

Vrh Hamasa u luksuzu

Dok Izraelci bacaju bombe na mravinjak od Gaze pokušavajući pogoditi Hamasovce, sam vrh Hamasa se kupa u luksuzu Katara. Oni slobodno mogu provocirati Izrael kad sami neće platiti nikakvu cijenu, nego narod preko čijih leđa izvršavaju terorističke napade. Onaj tko koristi civile kao živi štit je dno dna, a to su vrhovnici Hamasa koji uživaju u luksuzu o kakvom zapadni vođe mogu samo sanjati. Vidimo nevjerojatan kontrast: civili koje su izgladnili njihovi vođe, koji nemaju vode, struje ni hrane, te potpuno dekadentna vlast.

Ono što je posebno odvratno da im uzimaju i humanitarnu pomoć i ono čime ostatak svijeta pokušava pomoći izgladnjelom stanovništvu – koje gotovo potpuno, točnije 80 posto ovisi o humanitarnoj pomoći. I sve što taj narod dobije izvana potroše na oružje i bušenje podzemnih tunela.

U Putinovu korist

A tu je i šira geopolitička priča. Što je čelnik Hamasa radio kod Putina prošli mjesec? Nije mu priopćio da 7. listopada, na Putinov rođendan, planiraju udarni teroristički napad koji bi mogao promijeniti svijet? Ili mu je Putin davao upute o detaljima tog napada koji će baciti Ukrajinu u drugi plan. I što je još važnije, neće joj se slati toliko oružja.

Mislim da je odgovor na starorimsko pitanje Cui bono? (u čiju korist) prilično jasan. Jasno je tko profitira od globalnog sukoba.

Bez obzira na sve prapovijesne i povijesne uzroke, čini se da je Armagedon doista jedini kraj ovog neprekidnog sukoba.

Katarina Baričić

Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com