Lokalno, nacionalno, globalno
KANIBALI NA SLOBODI, AKTIVISTI U ZATVORU – RUSIJA DANAS
Carstvo zla mutiralo je u Federaciju zla
To je Rusija danas. Zemlja koja vodi bratoubilački rat, a nitko u Rusiji ne smije ni spomenuti rat. Nema razgovora o ratu.
Rusija ne mijenja svoju taktiku, i ovo će trajati do kraja Rusije. Ili do kraja svih Putinovih dvojnika. A pitanje je koliko će to još trajati, jer rat će uskoro navršiti dvije godine.
A samo jedan dan rata je ogroman gubitak – košta stotine izgubljenih života, milijune izgubljenih eura u gospodarstvu, i svi drugi parametri koji se uopće ne mogu ni izmjeriti. Rat degradira cijelo društvo – populacijski, ekonomski, moralno. 1000 prinesenih mladih Rusa dnevno u borbi za grad Anadivku – je li to Putin sklopio savez sa Sotonom i obećao mu dnevni prinos?
(za usporedbu, broj ubijenih Rusa u napadu na Anadivku veći je od broja Sovjeta poginulih u 10 godina u Afganistanu).
Budućnost Rusije – mračni srednji vijek
Autokrate je gotovo nemoguće maknuti s vlasti, sve dok biologija to ne napravi. A čak i tad je upitno jer dvojnici mogu još neko vrijeme zavaravati javnost.
Stupanj porobljenosti u toj zemlji je teško shvatljiv jednom prosječnom umu – dok mobiliziraju tvoje bližnje, dok je u punom pogonu ratna ekonomija, ne smiješ spomenuti riječ „rat“. Ljudi žive u psihološkom ropstvu, ne smiju slobodno misliti, pisati, razgovarati. Današnja Rusija najsličnija je Orwellovoj 1984.
Zemlja slobodnošetajućih ljudoždera
Rusija je zemlja u kojoj slobodno šetaju ljudožderi, zahvaljujući ratu pomoću kojeg su rehabilitirani. Možeš biti najveći zločinac, pedofil i kanibal, ali nakon nekoliko mjeseca preživljavanja u Ukrajini, opet si na slobodi. Slobodni zločinci teroriziraju ljude koji su već pod terorom osvajačkog rata kojeg ne smiju spomenuti. Mjesta u zatvorima se moraju osloboditi za aktiviste, jer ipak svako malo nekome padne na pamet ostaviti antiratnu poruku u snijegu. Zato aktivisti, umjetnici i novinari zamjenjuju kanibale i pedofile u ruskim zatvorima.
Ugovor s đavlom
Nakon što je Ukrajina predala svoje nuklearno oružje Rusiji, Rusija se obvezala o nenapadanju. Vidimo kako Rusija poštuje dogovore, a svejedno neki zagovaraju pregovore s Rusijom. To bi vjerojatno samo zamrznulo putinovske namjere o potpunom uništenju Ukrajine (i dalo mu potreban predah). Svi koji su pokušali sklopiti neki dogovor sa Sotonom su gadno opečeni.
Ali kako se boriti s nekim tko je spreman žrtvovati 150 milijuna Rusa?
Implozija umjesto ekspanzije
Budućnost Rusije će vjerojatno biti implodiranje umjesto ekspandiranja. Rusija je ionako samo Kremlj i njegove kolonije, a to ne može opstati. Zlo koje emitira takva tvorevina usmjereno je prvenstveno prema unutra, jer ljudi žive daleko ispod mogućnosti, s obzirom na količinu prirodnih resursa.
Ali ono što su naučile generacije koje su živjele u SSSR-u i Rusiji sigurno je jedno: uvijek može biti gore. Zato i ne prosvjeduju, jer zašto riskirati da bude još gore? Puno je opcija, mogu završiti u zatvoru, biti mobilizirani, ili ako su malo veći igrači – biti otrovani.
Tako da vidimo da ima i nešto gore od kleptokratske demokracije koju uživamo – patogena kleptokratska autokracija. Rusija je patokracija – „totalitarni oblik vladavine u kojoj se zlorabi apsolutna politička vladavina koju vodi psihopatska elita.“
A evo karakteristika patokracije ako želite provjeriti prirodu svoje vladavine:
Supresija individualizma i kreativnosti.
Osiromašivanje umjetničkih vrednota.
Osiromašivanje moralnih vrednota: socijalna struktura bazirana na samointeresu i kultu ličnosti, a ne na altruizmu.
Fanatična ideologija: često u korumpiranoj formi održivih vrijednosti “trojanske” ideologije koja je postala perverzna patološka forma, ima malo sličnosti s originalom.
Netolerantnost i sumnjičavost prema svakome tko je drugačiji, ili tko se ne slaže s državom.
Centralizirana kontrola.
Korupcija.
Tajne aktivnosti unutar vlade, i nadgledanje populacije u cijelosti. (Za razliku od zdravog društva koje ima transparentne procese vladanja, i respekt prema privatnosti individualnih građana).
Paranoidna i reakcionarska vlada.
Prekomjerne, arbitrarne i nepoštene, nefleksibilne zakonske norme; moć odluka je reducirana/pomaknuta iz svakodnevnog života građana.
Licemjeran stav koji demonstriraju akcije vladajuće klase, prema idealima za koje tvrde da ih prate, a za koje se predstavljaju građanima da ih reprezentiraju.
Kontrolirani mediji, njima dominira propaganda.
Ekstremna nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih.
Endemično korištenje korumpiranih psiholoških rezoniranja kao što je paramoralizam, konverzivno razmišljanje i dvosmislenost.
Vladanje uz pomoć upotrebe sile ili uz pomoć zastrašivanja silom.
Ljudi se smatraju “resursom” da bi se iskorištavali (po tome imamo izraz “ljudski resursi”), umjesto vrednovanja svake individue po njegovim vrijednostima.
Spiritualni život je ograničen na nefleksibilne indoktrinirane sheme. Svatko tko pokuša poći iza ovih granica se smatra heretikom ili luđakom, i zbog toga se klasificira kao opasan.
Arbitrarna podjela populacije (po klasama, etničkom opredjeljenju, rođenju) što stvara konflikt među različitostima.
Supresija slobode govora – javnih debata, demonstracija, protesta.
Povreda osnovnih ljudskih prava, na primjer: restrikcija osnovnih životnih potrepština kao što su hrana, voda, stanište; zatvaranje bez suđenja; mučenje i zlostavljanje; robovski rad.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
