Lokalno, nacionalno, globalno
2023., DVA RATA, DVA ŽARIŠTA, DVIJE PAT POZICIJE, JEDAN GLOBALNI PTSP
Svi tekstovi koji se tiču rata koji je počeo 24. 2. 2022. Bili su antiruski, i to s punim pravom. Rusija je kriva za ovaj rat, i to je neupitno. Ali ni oni koji mogu zaustaviti rat, ne rade sve u svojoj moći da to naprave, naprotiv.
Ali ako je Rusija kriva što je rat započeo, Zapad je jednako tako kriv što se rat nastavlja. I tu imamo jednu figuru koja je iskočila umjesto kao pacifistički faktor, kao ratni huškač. A to je Boris Johnson i njegov kobni posjet Kijevu 9. travnja. Jer zašto zaustaviti rat ako se on može nastaviti? Posebno ako u njemu pogibaju neki anonimni pojedinci iz neke druge države.
Narativ je bio da se ne treba ništa potpisivati s Rusijom jer se njih može pobijediti na bojnom polju. Istina je da se Rusima ne može vjerovati, ali ne može se vjerovati ni Zapadu – oni su obećali pomagati Ukrajini do pobjede, a cijelo vrijeme kalkuliraju sa slanjem oružja da izbjegnu „eskalaciju.“ Ako je Rusija izdajnik koji ti je opljačkao i razrušio kuću, silovao žene i djecu, Zapad je onaj za kojeg si mislio da ti je prijatelj, a onda ti je zabio nož u leđa.
„Nemojte s njima ništa potpisivati“ – rekao je Johnson. Samo šta to nepotpisivanje donosi još stotine tisuća mrtvih, transgeneracijske traume koje se neće izliječiti još desetljećima. Ali Johnson ne zna što je to jer je rođen i odrastao u najvećoj svjetskoj kolonijalnoj sili.
Sauron vs. “mandatlija“ poslušnik elite
Ukrajina je najveća žrtva, njezin teritorij je okupiran, ekonomija uništena, ljudi pobijeni i iseljeni, djeca oteta. A onda Boris Johnson dođe u Kijev i huška da se to mora nastaviti sve to konačnog poraza Rusije. Kako je on mogao znati, čime garantirati da Ukrajina neće iskrvariti prije pada Putina, onim u stilu Hitlera? Boris Johnson više ni nije premijer, on je bio vlasnik jednog mandata koji je istekao, više ne igra nikakvu ulogu. On je negativac u obliku jednog političara koji je slušao naredbe. A Putin je Darth Veider, tamničar ruskog naroda, onaj koji je spreman žrtvovati milijune vojnika da bi imao nešto što će samo deklarativno nazvati pobjedom.
Zapad je obećao biti tu do kraja, a sad se sve to ipak previše odužilo. Nakon gotovo dvije godine ne vidi se kraj ratu, ovako bi mogao trajati još godinama, svi su se umorili (od slanja pomoći?), samo se zemlju u ratu ne pita se je li se umorila. Zapad – prvenstveno USA i UK – imali su jednu kalkulaciju – potpuno oslabiti Rusiju. Samo što je taj zadatak morala napraviti Ukrajina, na svom terenu.
Ali kako to izvesti sada kad je Rusija pokrenula ratnu ekonomiju i odlučila staviti sve karte na taj rat? Sve može nestati, propasti sve što je ostalo u toj zemlji, školstvo, zdravstvo, ekonomija, svi muškarci (osim Putina) mogu izginuti na ratištu, svi preostali bolovati od PTSP-a – ali nekakva pobjeda se mora proglasiti. Makar potpuno eutanazirao sam sebe na putu do te pobjede.
I kako se boriti protiv tog režima koji je spreman ubiti cijelu državu da bi proglasio pobjedu? Zapad se tu preračunao jer to nije njihov modus operandi. Oni su na zadatku na svom mandatu, kad to prestane postanu anonimni. Iznenada imaju posla sa stranim tijelom, psihopatskim autokratom, stručnjakom za ljudsko mljeveno meso.
Besmislena osvajanja gradova bez strateškog značenja
Sad imamo situaciju koja se svima otela kontroli: Rusiji koja nije baš planirala ovoliko ratovati, Zapadu koji očito nije planirao bezuvjetno podržavati Ukrajinu i Ukrajini koju se ionako ništa ne pita.
Jedino što se može promijeniti u ratovima je broj poginulih, iseljenih, ranjenih. Tako i u ovom ratu, promjene na teritoriju su beznačajne, ali zato su ljudski prinosi značajni. Ono što upada u oči su ogromni prinosi u ljudskim životima za gradove i sela koja nemaju nikakvo strateško značenje.
Drugo ratište – potpuno drukčije ratovanje i jednaki besmisao
Na drugom globalno značajnom ratištu – onom na mikroskopskom području Gaze – događa se novi Mariupolj, Bahkmut, Anadivka. Teroristička skupina koja vlada Gazom, zato što se izbori niti ne održavaju, napala je isključivo civilne ciljeve u Izraelu, i time zadala Palestincima smrtni udarac. Sad dugovječni korumpirani autokrat Netanyahu koji je prvenstveno odgovoran zato što napad nije spriječen, pokazuje mišiće na jadnim civilima iz Gaze. Baš kao i u slučaju Putina – dok traje njegov rat, trajat će i on. Zato oni stavljaju kompletne uloge u svoj rat.
Licemjerje o brizi za civile
Ono što je najapsurdnije je da Izrael glumi da vodi računa o civilima, a zapravo gađa isključivo njih. Prvo im kaže da odu na jug da bi izbjegli bombardiranje (a udaljenosti su tolike da praktički mogu otići pješke), ali svejedno ih bombardiraju na sjeveru i jugu. A nakon toga ovima na jugu opet kažu da se evakuiraju! Gdje, na sjever? I zašto Izraelu uopće treba paket pomoći kad s tolikom vojskom gađa jedan mali mravinjak pun žena i djece? Iza stotina kojih se sakrio jedan Hamasovac. Ali potpuno je jasno da bi Izraelci pobili sve palestinske žene i djecu (i izraelske taoce) ako to znači eliminiranje Hamasa.
Sve u svemu, svijet je (p)ostao jedno shizofreno, traumatično, bipolarno mjesto u kojemu svatko pati od PTSP-a.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
