LOKALNO, NACIONALNO, GLOBALNO
ISUS vs. NAVALNI: SMRT ZA SLOBODU OD GRIJEHA/ZLOČINAČKOG REŽIMA
Mučenje i žrtvovanje Navalnog neodoljivo podsjeća na žrtvu Isusa Krista koji je umro za sve ljude da bi ih spasio.
Aleksej Navalni tako je umro za sve Ruse. I svi koji vjeruju u njega, bit će spašeni. Možda će živjeti u boljem svijetu, odnosno boljoj Rusiji. Jer ova je toliko mračna da je nitko ne bi poželio za život. Čak ni oni poslušnici koji su trenutno u milosti jer slušaju naredbe.
A režim Vladimira Putina iskonsko je zlo, koje treba poraziti.
Ima nešto neodoljivo u tome da toliko vjeruješ u ideju da si spreman umrijeti za nju. Isto kao što je trebalo “osloboditi svijet od grijeha”, tako Rusiju treba osloboditi od zločinačkog režima. I ta ideja da jedan čovjek može osloboditi cijeli svijet, koja je temelj kršćanstva, ovdje se manifestira u žrtvi jednog čovjeka za oslobođenje njegove zemlje od zla koje ju je okupiralo.
Samo što su svi koji su to pokušali, završili na križu, ili otrovani nervnim agensima. Svaki novi potencijalni Otkupitelj morat će unaprijed potpisati smrtnu presudu.
Represija je jedini jezik koji režim poznaje
Režim koji poznaje samo represiju kao metodu, javno će smaknuti svakog tko se pokuša igrati Mesije. To je stara metoda, strijeljanje svakog tko se odluči misliti drugačije. Ali represija samo privremeno donosi režimu neke rezultate. Represija dovodi do supresije koja mora jednom eksplodirati.
Ističe se taj polaritet dobro – zlo. Zapravo ona strana koja se ističe je strana zla, tama koja sasvim javno slijedi Sotonin destruktivni princip: steal, kill, destroy. Mordor je svijet koji je stvorio Sauron, princ tame.
Osjetljivo je pričati u terminima dobro – zlo, istina – laž… ni Navalni nije bezgrešan kao Isus pa da ima legitimitet spašavati svijet, odnosno Rusiju. Ali ipak je odigrao tu ulogu, nevjerojatno uvjerljivo i autentično. Umro je mučeničkom smrću, i to onim najgorim metodama, polaganim mučenjem. Otrovan novičokom, slaman u zatvoru ekstremnom hladnoćom, izgladnjivanjem i batinama. Čak nije toliko važno kako je umro, je li to opet novičok ili po zadnjih pretpostavkama KGB-ovski udarac u srce nakon višesatnom izlaganju hladnoći. Što je to ako nije mračna opozicija demokraciji u kojoj, kao, mi na relativnom Zapadu živimo?
Režim koji umrtvljuje duh i tijelo
A svi oni kojima je prvi impuls relativizirati i žaliti se kako baš oni žive u najgorem od svih mogućih svjetova, neka samo zamisle režim u kojem im je toliko ubijen duh da se nisu u stanju požaliti. Čak ni ako ti je jedan sin poginuo u Ukrajini, kćer uhićena jer je ostavila cvijeće u spomen Navalnom, drugi sin u političkom azilu. Ali režim te do kraja slomio, i zato ništa ne govoriš.
Posluh se smatra osmim smrtnim grijehom, a imamo cijelu tu vojsku poslušnika koja ide po svijetu, podmeće nervne otrove, otvoreno ostavlja svoje smrtonosne potpise. Uhićuju balerine koje su uplatili 50 dolara Ukrajini, izrešetaju pilota helikoptera u Španjolskoj koji nije htio sudjelovati u ratu u Ukrajini. Mašinerija zla melje ljude, tjera ih u azil, a onda ih tamo ubija. Navalni nije prvi koji je ubijen, on je samo posljednji u nizu. Sljedeći Mesija na nišanu je Vladimir Kara-Murza, osuđen na nevjerojatnih 25 godina jer se usprotivio ratu u Ukrajini.
Kako se osjećaju ti agenti dok to rade? Vjerojatno im je dovoljno da su poslušni da ne osjećaju nikakvu osobnu ni moralnu odgovornost.
Tolika represija izaziva bijes, jer taj režim ne samo da maltretira i zlostavlja svoje ljude, nego terorizira i ostatak svijeta. Čini se da će uskoro KGB/FSB agenti početi ostavljati svoj mrtvački potpis i na stranim građanima koji se usude reći da život u Rusiji nije dobar. Zašto bismo se zbog tih teških kompleksaša i poslušnika bojali uhvatiti kvaku u strahu od novičoka? Zašto nas Medvedev svako malo mora uznemirivati nuklearnim prijetnjama?
Pitanje je da li je žrtva vrijedila toga? Većina ljudi se neće žrtvovati i svoje odluke će donositi unutar svoje zone udobnosti. Ali zato će jedan od 150 milijuna donijeti odluku suprotno zoni udobnosti i ukrcati se na taj avion za Moskvu za kojeg je svjestan da vodi u smrt.
A svi oni koji nikad ne bi donijeli takvu samoubilačku odluku pitaju se zašto je Navaljni to učinio?
Što nekoga natjera da donese takvu odluku? To je ideja koja daleko nadmašuje samu osobu, koja je „larger than life“. Ta ideja koju je više ljudi platilo životom, a Navalnijeva žrtva je najupečatljivija, mogla bi spasiti Rusiju. Jer će, dokle god je Rusija u zatočeništvu svoje mafije, ostat će prisutna ideja da su neki platili životom svoj pokušaj da Rusija bude slobodna zemlja. Što god netko mislio o njegovim počecima, o etnonacionalizmu, on je evoluirao u zagriženog borca protiv korupcije, i bio spreman umrijeti za ideju bolje zemlje.
Zato se ukrcao na taj fatalni let za Rusiju. Tek ćemo vidjeti je li njegova smrt početak kraja apokaliptičnog režima.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
