Lokalno, nacionalno, globalno
THERE’S NO GOING BACK (2): BABY NIJE PROŠAO EUROPSKI WOKE TEST – ZA POBJEDU TREBAO SE IZJASNITI KAO NEBINARNA OSOBA
Nakon što je nekim čudom savladao zapreku poznatu kao žiri Dore, Lasagna ipak nije prošao europsku zapreku pretjerane progresivnosti, ili „woke test“.
Woke test je najvažniji ispit koji se mora proći na glazbenom natjecanju na starom kontinentu. Ako ti u dokumentima piše da si muško, za svaki slučaj treba ponijeti suknju i šminku.
Eurosong – parada poremećaja
Švicarac i Irkinja su nebinarne osobe.
„Shvatio sam da nisam ni muško ni žensko“ – pobjednik Eurosonga koji je dobio 12 bodova od 22 zemlje. I ta spoznaja je bila oslobađajuća, „razbio je kod“.
Britanac želi učiniti Eurosong, prema njegovim riječima, „as gay as possible“. Također je bolovao od bulimije i mentalnih poremećaja. Irkinja koja je nastupala u pentagramu s rogovima bila je zlostavljana, a nedavno i silovana.
Je li ovo odjel psihijatrije ili natjecanje za najbolju pjesmu?
Već su dosad pobijedili gayevi, lezbijke (je li Marija Šerifović zbog svoje orijentacije izvukla pobjedu?), transeksualci, fluidni, bradate žene…
Ni muško ni žensko
Ponestaje nam kategorija. Vjerojatno još nedostaje pedofilski perfomans na sceni da bi pridobio glasove?
Što bi se dogodilo da Švicarac nije našminkao i obukao rozu haljinu? Sigurno bi imao manje šanse, jer je očito kakva agenda se gura, i to potpuno otvoreno. Iza toga je nešto puno mračnije, ali to je za neku drugu priliku.
Čudnovati žiri
Na toj najvećoj europskoj gay paradi, žiri djeluje neobično sinkronizirano – nemoguće je da su 22 zemlje od njih 37 prepoznale baš istu pjesmu kojoj će dati maksimalan broj bodova. Osim što smo „too straight to win“, sad smo i „too small to win“. Sinkronizacija žirija izgledno je instruirana sa viših instanci. Kako bi rekao Domazet Lošo, miriše kao da su to orkestrirali gospodari kaosa. Žiri je tako napravio razliku između onih koji su binarni i nebinarni, onih koji sami pišu vlastite pjesme i onih kojima su servirane, između bogatih i siromašnih, homo i hetero.
Drugu godinu zaredom žiri radi kontra publike. Čini se da žiri točno toliko nagradi svog favorita da mu publika ništa ne može. I to je neka agenda poznata samo njima.
Politička i gay agenda
Paul Oscar bio je prvi otvoreni gay 1997. godine. Sljedeće, 1998., pobijedila je prva transeksualna osoba, Dana International. Iako je prije toga bilo queer natjecatelja, ali nije se službeno „izlazilo iz ormara“.
Loreen, koju je žiri odabrao prošle godine, je biseksualka, kao i pobjednik 2021., Maneskin. A njegov član benda se deklarira kao „seksualno slobodan“. Odnosno panseksualan.
Ne pobjeđuješ a da si onako usput gay, već biti gay postaje razlog zašto pobjeđuješ. Fluidnost spola postaje uvjet, a ne nešto privatno.
Jedna je stvar uskraćivati gayevima ljudska prava. Ovdje imamo diskriminaciju svih koji nisu fluidni po pitanju svog spola i odabiru svog partnera.
Ali zar sad ne bi bio pravi hit da zapravo jednom pobijedi netko tko je hetero i nije rodno fluidan? To je postala prava rijetkost.
Postoji samo jedan problem s ovom agendom. Gayevi trebaju heteroseksualce da bi imali budućnost.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
