Lokalno, nacionalno, globalno
STANJE U HRVATSKOJ: MOŽEŠ UMRIJETI OD SVOG RADA, ALI AKO IMAŠ NEKRETNINE ONE SE MULTIPLICIRAJU KAO AMEBE
U Jugoslaviji višak stanova se dijelio onima koji nisu imali gdje živjeti; stanovi su bili socijalno pravo, a ne roba. Taj sistem nije bio dobar, zato danas ima toliko problema sa zaštićenim najmoprimcima i vraćanjem imovine. Danas imamo tržišni model u kojem su nekretnine roba čija vrijednost toliko suludo raste da ti naslijeđena nekretnina stvara još nekretnina.
Socijalistički sistem nije bio pravedan, ali kakav je ovaj danas? Samo od 2020. 1% najbogatijih prisvojio je 2/3 ukupnog novog bogatstva. I to tako da ne rade apsolutno ništa, povrat na kapital (investicije, dionice, nekretnine) raste brže nego cjelokupno bogatstvo i plaće radnika.
Dakle, ako si naslijedio nešto dovoljno vrijedno, ili sin ili kćer nekoga tko je sudjelovao u privatizaciji, tvoje naslijeđe radi za tebe, a ako si podstanar koji radi 12 sati dnevno, moraš pronaći još jedan posao da bi ostao na površini? Je li to kapitalizam, svima po zasluzi?
17 000 praznih stanova u Splitu
Situacija s nekretninama se otela kontroli, tako da su vlasnici nekretnina ni krivi ni dužni postali bogataši. Njihova kvadratura vrijedi 3 ili 4 puta više nego prije Covida, i to ne radeći ništa. Dok oni koji rade, moraju raditi još više da bi podmirili troškove života koje samo rastu?
U toj suludoj tržišnoj situaciji država samo odmaže; evo, na splitskom poluotoku neprestano fali stanova – bilo za mešetarenje ili za život – potrebe se nikako ne mogu podmiriti, i zato cijene i dalje rastu. Da bi pokušala riješiti taj problem, država nudi da uzme prazne stanove u najam, a paralelno će ih povoljnije iznajmljivati podstanarima; koliko je suluda ta ideja, govori da će razliku opet plaćati porezni obveznici, što će dodatno povećati cijene stanova, baš kao i njihov „genijalan“ APN program jeftinijih stanova.
Ali čini se da vlasnici praznih stanova (u kojima nije niti registrirana potrošnja struje, što pokazuje kako ih vlasnici drže tek tako, nije im potrebna niti ikakva zarada od njih) nisu zainteresirani za državni otkup, jer ih se od 17 000 javilo samo 13.!
Rapsodija Raspudića
Evo primjera kako se obogatiti, ali uvjet je da moraš nekako doći do prve nekretnine; bračno politički oporbeni par Raspudić kupio je u Zagrebu stan od 115 kvadrata na Trešnjevci (oko 2021.) za cca 200 tisuća eura, a sad, 5 godina kasnije, taj stan prodaju za čak 480. 000 eura. Dakle, kapital im se umnožio više nego dvostruko, ne radeći ništa.
I budući da im je sad 115 kvadrata malo (ne treba im zamjeriti, kad kapital radi za njih), sad kupuju kuću u elitnom kvartu za oko milijun eura. Koja će 2030., ako se ovako nastavi, vrijediti 3 milijuna. Jer očito se vrednuju samo kvadrati, čija vrijednost raste eksponencijalnom brzinom, dok vrijednost rada stalno pada u odnosu na životne troškove.
Imovina stvara još imovine
Primjer Raspudića samo je jedan primjer kako ti se nekretnine, ako ih već imaš, mogu razmnožavati kao amebe, vlasnici nekretnina gomilaju svoje bogatstvo ne radeći ništa. Ako imaš jedan stan u Palači, to će uskoro postati 2-3 stana. Ali tko ti je kriv ako nisi imao uvjete na vrijeme i kupio nešto kad su cijene bile „razumne“. Ili ako nisi ništa naslijedio, to je jednostavno bad luck.
Jer, u društvu u kojem živimo, ako nekretnine ne rade za tebe, moraš sam raditi za sebe. A onda te vjerojatno očekuje burnout.
Autor: Katarina Baričić, foto: njuškalo
