Lokalno, nacionalno, globalno
FENOMEN POHLEPE NA SLUČAJU JOSIPA ŠKORIĆA
Ne prestaje nas iznenađivati kolika je gornja granica pohlepe nekih političara. Ta granica stalno se prekoračuje, toliko da je postala nepostojeća.
Što je zapravo egzistencijalni minimum? Ono osnovno što nam treba za život, ali on je davno prevaziđen. Koliko toga nam stvarno treba povrh egzistencijalnog minimuma? Koliko nekretnina povrh one u kojoj živimo? Postoji li nešto kao egzistencijalni maksimum? Na primjeru političara vidimo da taj maksimum očigledno ne postoji, on leti u nebo. Još nakon direktora JANAF-a, Dragana Kovačevića, koji je imao 8 stanova i plaću oko 25 tisuća kuna, pa Nadan Vidošević koji je kuću pretvorio u muzej s više umjetnina nego Louvre, pa do apsolutnog kralja materijalnog zgrtanja preko politike, Ive Sanadera, neslužbenog tvorca krilatice “Imati, ne biti”.
Egzistencijalni maksimum Josipa Škorića
Direktor Hrvatskih cesta, sad već bivši, jedan je od onih direktora državnih poduzeća koji su prolazili ispod radara. Doista, koliki je egzistencijalni maksimum? Nitko od njih ne može istodobno živjeti u više nekretnina, pojesti tonu hrane dnevno ili neprestano biti na putovanjima.
I povrh svih tih nekretnina u kojima ne mogu živjeti, povrh toga što su višestruko osigurali buduće generacije, oni primaju mito i namještaju poslove. Je li to stvarno slučaj ekstremne pohlepe, ili su postali ovisnici o adrenalinu pa im treba onaj osjećaj života na rubu, da mogu biti uhvaćeni svakog dana…
I što sad? Sanader je mislio da je njegov egzistencijalni maksimum na nebu, pa je zato danas upravitelj zatvorske knjižnice. Ostali ako i nisu u zatvoru, povlače se po sudovima, a ime im je ugravirano u knjizi korupcije. Iz ove naše perspektive, to nije vrijedilo, i to ne zato što su uhvaćeni, nego jer ne postoji način da konzumiraju sve materijalno u ovom životu. Osim što je nemoralno, i svakim lošim postupkom postaju lošiji ljudi, njihovo ponašanje je duboko iracionalno.
5 stanova i kuća
Je li ljudska priroda toliko kvarljiva da bi većina kapitulirala pod zovom brzog obogaćivanja, samo da se nađu u prilici? Prilika čini lopova, ali koliko njih bi doista postali lopovi da se nađu u prilici?
Neto plaća Josipa Škorića iznosi 4.889,81 euro, a ista tvrtka hrani i njegovu suprugu, sa 2.549,06 eura neto. Za dvoje supružnika to je više nego komforno, toliko da su skupili 5 stanova, kuću i dvije njive u Osijeku. Osim automobila, imaju i 120.000 eura ušteđevine i dionice u nekoliko firmi, a vraćaju 2 kredita od 144.000 eura. Državna firma Hrvatske ceste pravi su rasadnik onoga što se popularno zove uhljeb, imaju čak 440 zaposlenih s prosječnom plaćom gotovo 2000 eura.
Dujići i Škorići
Još se nismo oporavili sa osebujnom pričom Nediljka Dujića, direktora Hrvatskih šuma, a sad i Hrvatske ceste imaju svog kandidata. Pitanje je što je s ostalim državnim firmama, koje sve korupcijske hobotnice one skrivaju. Ovo je sve već viđeno, princip je toliko sličan da više nije zanimljivo, nema nikakve kreativnosti.
Slučaj Škorić samo je još jedan dokaz da velika plaća ne predstavlja nikakav imunitet protiv koruptivnih radnji. Naprotiv, što je plaća veća, veća je vjerojatnost da će biti i krađe. I zato su povećanja plaća političarima za čak 80% potpuno neosnovana.
Ako ih protiv korupcije neće spriječiti savjest, jedino mogu drakonske kazne.
Dno dna (Balašević)
Napiši, brate, nešto i o Ovima
znao si foru da se stih očelici
napiši nešto, makar sitnim slovima
ne budi jaje, to na tebe ne liči
Provali rimu za notornu laž
za dubok uzdah posustalog sna
rimu za tminu
i tišinu na dnu dna, da
Opleti, brale, i ne udaraj lament
na taj smo fazon majmune i prizvali
smrada sa farme pustimo u parlament
onda se krstimo kad nesto izvali
Otkad je sveta i veka, i nas
najvece protuve prigrabe vlast
rasturi svatove pijani svat
bratija proglasi grabez za Krstaški rat
Ref.
Dno dna, al’ sve je to već vidjeno
dno dna, svi trpimo postidjeno
dno dna, no, i spore sveće dogore
i film se prekida
Dno dna, skupštinski ‘leb bez motike
dno dna, to spada u narkotike
dno dna, sa te se igle ne skida
Znam, nije lako
sve se manje-vise zna
velike reči sicusne su postale
nadji bar nesto sto svetluca na dnu dna
izvedi neki trik za nas Preostale…
KATARINA BARIČIĆ
