Lokalno, nacionalno, globalno
RATNO STANJE UMA NA BLISKOM ISTOKU
Zašto je u nekim regijama neprestani rat?
Bliski istok, nekadašnja kolijevka civilizacije, definitivno je nepoželjno mjesto za život. I to zbog ljudskog faktora. To nije ni blizu usporedivo s onim što se u Europi naziva „burem baruta“, Balkanskim poluotokom.
Tko tu ratuje s kime i zašto, davno smo pogubili konce. Može li se uopće pokušati shvatiti zašto na nekom prostoru vlada takvo bezumlje da se ljudi neprestano ubijaju u (be)smislenom ratu za teritorij? Je li uzrok svih zala poslijeratovska umjetna podjela država koja je uzrokovala sve te podjele? Zapravo klica sukoba počela je davno prije, već nakon smrti proroka Muhameda, kad su se muslimani gotovo instant podijelili na sunite i šite – a razlog nastajanja frakcija je kao i obično banalan: jedna frakcija smatrala je da Muhameda mora naslijediti netko iz zajednice, dok je druga frakcija smatrala da Muhameda mora naslijediti njegov rođak i zet.
Je li za sve krivo europsko prekrajanje granica?
Regijom dominiraju tri velike sile: Iran, Saudijska Arabija i Izrael, a svaka od tih sila ima za saveznike u jednom od nekih supersila. Unatoč vjerskim podjelama na sunite i šite, dvije frakcije su živjele relativno mirno do početka 20og stoljeća, dok se nije raspalo Osmansko Carstvo koje je stoljećima dominiralo regijom. Ratni pobjednici Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska preuzimaju kontrolu nad regijom i crtaju nove granice.
Resursi kao prokletstvo
Između dvaju svjetskih ratova regija postaje strateški važna, zbog resursa na kojima leži. Bliski istok je nezamislivo bogat, ali istovremeno i nezamislivo bijedan, sa svim tim sukobima kojima se ne vidi kraj. Osnivanjem države Izrael nakon Drugog svjetskog rata situacija postaje još kompliciranija – ako je to moguće, a regija je uvijek poligon za sukobljavanje svjetskih supersila – SAD-a i Rusije ili Kine. Jedna od prijelomnih godina je 1979., kad se u Iranu svrgava monarhija, a Iran prestaje biti saveznik SAD-a. Još do nedavno sukob SAD-a i Iran, odnosno Rusije vodio se na području Sirije – zapravo, sukob i dalje traje, ali sad je zasjenjen izraelskim sukobom. Tek u Siriji bio je pravi kaos sa brojem i šarenilom frakcija. Nitko nije uspio izbrojati koliko se vojski, terorističkih organizacija i drugih strana tu bori: od službene sirijske vojske, pobunjeničke vojske, Islamske države, stotine terorističkih organizacija poput Hezbolaha, Al Nusre, Al Kaide…
Najmanji problem je da se sukob prelije na neku susjednu zemlju, jer je svaka zemlja bure baruta. Tako se sukob sa Sirije prelio na Jemen (ali je ostao i u Siriji), a potrebna je samo jedna šibica da se prelije na ovu zemlju.
Zašto Izraelu prolazi ubijanje civila
Trenutno se vode operacije protiv Hamasa u Gazi, Hezbolaha u Libanonu i Huta u Jemenu od strane Izraela. Nitko ne simpatizira terorističke organizacije, ali zašto Izraelu prolazi da usput pokose i tisuće kolateralnih žrtava? Svi znaju koliko su Rusi nesposobni, neselektivni i neprecizni u Ukrajini, ali ipak pod njihovim napadima strada bitno manje žrtava nego od Izraela.
Survive or thrive
Ono što se nameće kao pitanje u sjeni tih geopolitičkih sukoba je kako ti ljudi žive u stanju neprestanog rata, ili pripravnosti za rat? To je teško i zamisliti, nikad ne znaš kad će te pogoditi bomba ili projektil, nema nikakvog normalnog života, samo prijetnje opasnošću. Djeca odrastaju sa sviješću da će biti vojnici, da će vjerojatno stradati i prije puberteta. Postoji sama ratna svijest, ne poznaje se život bez rata, prije rata ili poslije rata. A za sve to je kriv ljudski faktor. I milijuni ljudi su taoci kolektivnog rata stanja uma, velikim dijelom zato jer su Europljani odlučili prekrojiti granice na umjetan način.
Zašto ljudi ne mogu živjeti u miru? To je pitanje za milijardu eura…