Lokalno, nacionalno, globalno
FORMULA BENJAMINA NETANYAHUA: GENOCIDOM PROTIV ANTISEMITIZMA
Izraelska formula je jednostavna: treba potpuno izbrisati susjednu im enklavu i sve što se miče u njoj, baš kao i u igrici jer svi oni mogu postati neki budući Hamasovci. I tek rođene bebe su potencijalni članovi Hamasa, zato ih je najbolje odmah bombardirati. Ili bar zaustaviti sve kamione koji idu prema enklavi, tako da bebe mogu sigurno umrijeti od gladi.
Tako će sigurno eliminirati opasnosti iz budućnosti.
Ili će ovim genocidnim načinom samo stvoriti nove probleme? Jer Hamas neće nestati, a izraelsko genocidno ponašanje samo će ga ojačati i dodatno radikalizirati.
Kako je žrtva postala zločinac
Nemilosrdno bombardiranje, blokada kamiona pomoći koja traje mjesecima, prozirni izgovori da se članovi Hamasa skrivaju u bolničkim krevetima i dječjim vrtićima, sve to učinilo je Izrael i Netanyahua sličnim onima koji su njih pokušali istrijebiti u 2. svjetskom ratu. Jer doista, koja je razlika od toga da ljude zatvoriš u plinsku komoru i pustiš plin, od toga da stanovnike zatvoriš u razrušenu enklavu i bombardiraš bez prestanka?
Dva genocidna starca koji upravljaju svijetom
Notornom Netanyahu, baš kao i Putinu, rat postao način ostanka na vlasti. Bez rata oni su gotovi, politički mrtvi i možda u zatvoru. A da bi ta dvojica sedamdesetogodišnjaka ostala na vlasti, a možda i na životu, treba izgladnjivati djecu, gađati vrtiće i uništiti zadnje funkcionalne bolnice. U tom natjecanju tko će ubiti više civila u igrici smrti, pobjeđuje Netanyahu čijih civilnih žrtava je na dnevnoj bazi bar 10 puta više – a i teško je usporedivo jer on napada malu enklavu, gusto naseljenu sa 2 milijuna ljudi, a Putin ne može progutati cijelu Ukrajinu od nekadašnjih 40ak milijuna.
Napad je postao najbolja obrana, Izrael vodi kampanju o eliminaciji terorista, i što je najgore, u tome je dobio potporu međunarodne zajednice. Ali zajedno s teroistima (svim sadašnjim i budućim), on eliminira i sve ostalo što hoda u tom pojasu. Oni su samo kolateralne žrtve, ili možda budući teroristi.
Izraelski plan sravnjivanja Gaze sa zemljom se ostvaruje, nakon 18 mjeseci bombardiranja svi se pitaju što je uopće ostalo od pojasa Gaze? Jedini problem će ti biti što napraviti sa preostalim preživjelima, kad ih nitko ne želi.
Ali Netanyahu i svi izraelski veleposlanici ponavljaju kao pokvarena ploča da moraju uništiti Hamas, iako im to sve manje prolazi i kod najvećih saveznika. Više se ne mogu izvlačiti ni na zločin prema Židovima koji je počinjen prije 80 godina – jer ono što oni rade sada, neodoljivo podsjeća na ono što je napravljeno njihovim precima.
Netanyahu prodaje iluziju da može uništiti Hamas
Netanyahu kratkoročno sebe održava na poziciji, uz nastavak rata i inzistiranje da moraju uništiti Hamas (što je naravno iluzija, jer ne možeš uništiti ideju). Čak i da izraelska vojska ubije i zadnjeg stanovnika Gaze, ideja će preživjeti, pojavit će se odnekud novi ekstremisti koji će shvatiti kao svoju životnu misiju da se osvete Izraelu za sve počinjene zločine.
Netanyahuov ekstremizam samo je plodno tlo za novi radikalizam, i tako će se krug uništenja i radikalizacije obe strane samo nastaviti iz generacije u generaciju.
Katarina Baričić