Početna Kaštela Dan kada su Kaštela postala „Castelli“!

Dan kada su Kaštela postala „Castelli“!

8
UDIO

Jedan od nesumnjivo sramotnih dana hrvatske povijesti bio je 18. svibnja 1941. kada se potpisivanjem Rimskih ugovora novouspostavljena Nezavisna Država Hrvatska – u odnosu na granice Banovine Hrvatske iz 1939. godine –u korist tadašnje Kraljevine Italije jednostavno odrekla značajnog dijela vlastitog teritorija: na sjevernom Jadranu dijelova Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara, a u Dalmaciji zadarskog arhipelaga i obale od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, uključujući i sama Kaštela!

Dio područja Pokrajine Split („Provincia di Spalato“) za talijanske okupacije tijekom II. svjetskog rata – Kaštela (oko 13 tisuća stanovnika ukupno) su se dijelila na tri općine: „Castelli“ (Kaštel-Sućurac) – 3 500 stanovnika, „Castel Vitturi“ (Kaštel-Lukšić) – 4 000 stanovnika, „Castella Inferiore o Castel Vecchio“ (Donja Kaštela ili Kaštel Stari) – 5 500 stanovnika

Tako se tisućljetni prostor prvih začetaka hrvatske državnosti na kojemu se kroz stoljeća oblikovao i hrvatski narod odnosno nacija zajedno sa obalnim zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša kao i svim srednjodalmatinskim otocima (osim Brača i Hvara), te južnojadranskim otocima poput Korčule i Mljeta jednim potezom pera odjednom našao u sastavu fašističke Italije, kojoj nije pripadao ni po povijesnom, a niti po nacionalnom pravu.

Prikaz novostečenih krajeva Kraljevine Italije na zemljovidu objavljenom 1941. godine sa starim („ex confine“) i novim granicama („nuovo confine“) koje ipak nisu bile duga vijeka, točnije do kapitulacije Italije početkom rujna 1943. godine; Fašistički prefekt (upravitelj) Splitske pokrajine Valerio Paola Zerbino (1905. – 1945.) koji je na toj dužnosti bio od lipnja 1941. do kolovoza 1943.

Donja Kaštela su time postala općina „Castella Inferiore o Castel Vecchio“, Kaštel-Lukšić – „Castel Vitturi“, a Kaštel-Sućurac – „Castelli“. Tri kaštelanske općine potalijančenih naziva tvorile su i službeno od svibnja 1941. dio splitske provincije tzv. Guvernorata Dalmacije koji se protezao od Zadra do Kotora. „Provincia di Spalato“ je međutim od ukupno 128 400 žitelja brojila tek oko 3 000 Talijana, odnosno 2,3 % stanovništva što nabolje svjedoči o okupacijskoj prirodi Rimskih ugovora i cjelokupne talijanske uprave.

Talijanski iredentistički dvojac iz Kaštela: Antonio Cippico (1877. – 1935.) i Arnolfo Bacotich (1875. – 1940.); Naslovnica časopisa „Archivio storico per la Dalmazia“, kojeg su Cippico i Bakotich zajedno pokrenuli 1926. u Rimu s ciljem dokazivanja talijanstva dalmatinske obale

Ipak, to nije smetalo Mussolliniju da u Splitu i Trogiru otvori škole na talijanskom jeziku, osigura poslove za povratničke obitelji iz Italije, a za prefekta postavi Valeria Paola Zerbina, člana talijanske fašističke partije rođenog na sjeveru Italije. Iako je Zerbino – kako bi slomio otpor talijanizaciji – predlagao istjerivanje cjelokupnog hrvatskog pučanstva, u rujnu 1943. dogodilo se zapravo suprotno, dok je „Provincia di Spalato“ tek mjesec dana nadživjela svog prvog upravitelja. Tako su i snovi žestokih talijanskih iredentista iz Kaštela – Antonia Cippico i Arnolfa Bacoticha – naposljetku doživjeli svoj neslavan kraj!

Vidoisječak posjeta Pavelićeve delegacije Rimu povodom potpisivanja Rimskih ugovora između Kraljevine Hrvatske/NDH i Kraljevine Italije na današnji datum 18. svibnja 1941. godine

 


Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com