Često se tragovi prošlosti lakše istaknu zahvaljujući nekim zanimljivostima, pa i neprovjerenim pričama. No, ni takve zabilješke ne treba odbaciti jer svjedoče o načinu razmišljanja nekog doba ili društvene sredine. Primjerice, uz rod Paitoni (Pajtunove) – koji su na području Kaštel-Starog imali svoje posjede – veže se štorija o tri neposlušne kćeri zvane „Pajtunovice“, koje na večer pokladnog utorka u trogirskoj palači nisu prestajale plesati pa ni kada je otkucala ponoć i stoga (na Pepelnicu) svaka zabava morala stati.
Tako su lijepe sestre iz roda Pajtunovih nastavile s plesom i kada je veliko zvono oglasilo kraj karnevala, dok je puk koji je tada prolazio rivom uočio vragove s plamenim jezicima iznad glava kako ulaze s krova palače u dvoranu praveći društvo Pajtunovim kćerima. Kada su one pobjegle u svoje odaje iznenađeno su uvidjele kako ne mogu skinuti maske s lica. Đavolski srasle maske spale su im tek trećeg dana, kada je trogirski biskup u katedrali – uz osobite molitve – sestre poškropio blagoslovljenom vodom.
Prema zabilježenoj priči toga dana je nastalo veliko veselje, a u spomen na sretni događaj od tada u zadnjem tjednu trogirskog karnevala zvoni večernje veliko zvono. Također, u katedrali Sv. Lovre dugo su održavane tridni ili trodnevnice – u četvrtak, petak i subotu uoči zadnje nedjelje karnevala, kada je zvonilo i veliko zvono zvano bumbal – kao i u tajnovitoj noći s pokladnog utorka na Pepelnicu. Navedene tridni je niz godina nalagala upravo obitelj Paitoni.
Prema I. Babiću ova pučka predaja ima svoju paralelu u radnji japanskog filma Onibaba nadahnutom drevnom parabolom o yome-odoshi-no-men (maska za plašenje mladenke) ili niku-zuki-no-men (maska s pričvršćenim mesom). Prema toj priči majka je nosila masku kako bi se nećudorednoj kćeri predstavila kao demon, prestrašila je i navela na zaključak kako je zapravo prokleta. Majka je kažnjena tako da joj se maska zalijepila za lice, a kada je uspjela skinuti otkinula joj je dio mesa. Za razliku od unakažene majke iz japanske priče Pajtunovice su se odrekle grijeha i sretno zadržale svoju ljepotu!
Video isječak s izvedbom popularne karnevalske pjesme „Maškare, ča mogu maškare“ – Toni Kljaković i Meri Šeparović (Splitski festival, 1980.)
Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, voditelj “Škole heraldike” (Klis) i “Male škole filozofije” (Solin), programski suradnik Matice hrvatskih iseljenika – podružnica Split te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni na web-portalima Kastela.com i Portalsplita.com
