Govoreći o najpoznatijoj crkvi starohrvatskog doba posvećenoj sv. Jurju – onoj u Kaštelima na Putalju, obrazloženo je zašto gradnju kršćanskog svetišta upravo na tom mjestu, nedaleko brda naziva – Borun ili „monte Borun“ (tj. Perunovo brdo), treba povezati s nastojanjem kršćanskih vjerovjesnika da nekadašnji slavenski pogani u kršćanskim svecima vide osobine božanstava koje su do tada štovali i lakše prihvate novu religiju. Naime, kao što se sv. Juraj prema borio kopljem, tako je i slavensko božanstvo Jarilo po mitskoj predaji zmaju, a zapravo Velesu, svojim mačem odsjekao glavu.
Međutim, uz navedeni još jedan vid tumačenja Jarila kao sv. Jurja možda je usko povezan s nastankom jednog od srednjovjekovnih hrvatskih zemaljskih znamenja – grba Slovinja. Naime, prema R. Katičiću lovački psi (hrtovi-vukovi) su imali značajnu ulogu u poganskoj religiji starih Slavena i pratili su Perunovog sina, lovca Jarila. Jarilo je kao gospodar vukova izazivao strahopoštovanje, a osobito su ga štovali stočari. Naposljetku, u okviru kršćanske reinterpretacije vukovi su postali hrtovi sv. Jurja.
Imajući u vidu religijsku važnost lovačkog psa (hrta-vuka) za poganske Slavene, lakše je razumijeti zašto su njemački heraldičari za područje današnje sjeverozapadne Hrvatske između Sutle, Drave i Save – koje se u Srednjem vijeku nazivalo „Slovinjem“ – početkom 15. stoljeća konstruirali grb s upravo tri lovačka psa u trku. U tom je slučaju germanski naziv za Slavene i njihove zemlje (Winden, Wenden, Wintlanden) bio pučkom etimologijom i homonimijom povezan s germanskim nazivom za lovačkog psa odnosno hrta (Windhund, Winde) te je tako osmišljen govoreći grb Slovinja (Wintlanden).
Međutim, iako je bio prisutan u grbovnicima i drugim heraldičkim djelima, taj se simbol tijekom Srednjega vijeka nikada nije pojavljivao na vladarskim pečatima i ispravama kao službeni grb triju sjeverozapadnih hrvatskih županija (Zagorske, Zagrebačke i Križevačke) na koje se pojam Slovinja odnosio. Ti će krajevi tek 1496. dobiti službeno znamenje s kunom između dviju rijeka – današnji grb Slavonije.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.
