Lokalno, nacionalno, globalno
„WHATABOUTISM“ JE KANCER DRUŠTVENIH MREŽA
20 umirovljenika je ubijeno dok su primali mirovine u malom selu u Ukrajini.
But what about Gaza?
What about Sudan?
What about Jemen?
What about civil war in Afganistan?
What about women’s right in Iran?
….
Whataboutsim – praksa da se na svaki komentar, optužbu, teško pitanje odgovori protupitanjem, protu-optužbom, defleksijom, pokretanjem druge teme.
Nema većeg ubojice svake teme od whataboutisma – tako je od početka rata u Gazi, odgovor na svako pitanje „What about Gaza?“ – iako ti koji postavljaju to pitanje neće napraviti baš ništa dalje od tog komentara.
Na baš svako pitanje može se protu-odgovoriti sa „What about“; po logici whataboutisma, nitko ne bi smio ništa reći o vlastitom problemu jer se sve može demantirati sa „what about“ (nešto gore, teže…) I kad bi baš sve objave na društvenim mrežama bile o Gazi – kako whataboutisti misle da bi trebale biti – to baš ništa ne bi pomoglo Gazi. Samo bi zatrpalo virtualni prostor iz kojeg ne dolaze gotovo nikakve promjene u realni prostor – osim što se povećava razina napetosti i latentne agresije.
I prije Gaze bilo je dovoljno katastrofa, tragedija, gladi u svijetu. Mogao si na svako pitanje odgovoriti protunapadom o gladnoj djeci u Africi – jer gladna djeca u svijetu izobilja su krajnja točka ultimativne nepravde i licemjerja – ali opet, ništa od toga ne bi nahranilo tu djecu, niti bi netko od komentatora uplatio za neki obrok.
Na društvenim mrežama se ne može objaviti ni jedna vijest a da se to ne minira sa whataboutismom. Sad je Gaza mjerilo ultimativne patnje kojom whataboutisti pokušavaju relativizirati svu drugu nepravdu i patnju.
…poskupljenja… and what about Gaza?
…korupcija… and what about Gaza?
…gašenje poreznog uskoka… and what about Gaza?
What about whataboutism?
Whataboutisti su uvijek u krivu jer nikad ne možeš minirati, minimizirati, umanjiti jednu tragediju s drugom. Što, kad bi se u Ukrajini ubijalo jednako civila kao u Gazi, whataboutisti bi bili zadovoljni?
Te dvije patnje se ne mogu ni uspoređivati jer nije Ukrajina upala u Rusiju i pobila na stotine nevinih žrtava i sad izazvala odmazdu.
Ali whataboutisti ne uvažavaju logiku neko samo rade defleksiju, odvraćanje, shutting down svake rasprave. Whataboutism pretpostavlja da bi se trebale spominjati sve nepravde paralelno, i nikad ne izostaviti sve do onih najvećih. Što je naravno nerealno, i onemogućilo bi da se dublje raspravi o nekoj trenutnoj nepravdi koja nas je pogodila.
I pritom whataboutisti sami rade nepravdu jer ima toliko patnje, zla i nepravdi o kojima sami ne znaju, i ne spominju ih iz vlastitog neznanja.
Jedna nepravda ne iskupljuje drugu
Whataboutisti se ponašaju kao da je manji zločin umanjen ili opravdan većim zločinom. Odgovor „What about Gaza“ na svaku vijest iz Ukrajine implicira da su patnje u Ukrajini neusporedive s onima u Gazi, što je fundamentalno pogrešno. Koja je razlika bebe koja je poginula u ruskom bombardiranju stambene zgrade od one poginule u izraleskom bombardiranju?
Svaka tragedija je teška i u svojoj srži neusporediva s nekom drugom, u drugim geopolitičkim okolnostima i pokušaj relativiziranja je vrijeđanje ljudske patnje.
Tako da je relativiziranje žrtava i ljudske patnje whataboutismom koji je mutirao i metastazirao na društvenim mrežama duboko pogrešno.
Katarina Baričić
