Lokalno, nacionalno, globalno
RAT SLOBODNE DALMACIJE PROTIV CENTRA (TIJEKOM I NAKON VLADANJA SPLITOM) DEGUTANTAN JE PRIMJER REŽIMSKOG NOVINARSTVA
2012: Splitska obilaznica, kolokvijalni naziv za planiranu brzu cestu Trogir – Split – Omiš, u osam godina vladavine HDZ-a izrodila se u vjerojatno najveću žrtvu proizvoljnog odlučivanja i određivanja prioriteta u cestogradnji po političkim kriterijima. Premda se radi o službeno najzagušenijoj prometnici u državi, koja je na jednom svome dijelu kroz Kaštela proglašena i najopasnijom, cesta duga šezdesetak kilometara dovršetak će čekati još godinama. Bivši premijer Ivo Sanader najavljivao je kraj radova do 2008. godine – pa se pokazalo da je lagao. Potom je i bivši ministar Božidar Kalmeta obećao kraj muka do 2012. godine – no ni on se nije pokazao nimalo ozbiljnijim. U proteklih osam godina nije izgrađen ni jedan jedini metar ove prometnice (dio komentara Damira Petranovića)
2017.: Dalmacija (malo)sutra: HDZ opet obećava početak gradnje omiške obilaznice (i luke nautičkog turizma Krilo), najnoviji rok za početak je jesen 2018.
2021.: Premijer Andrej Plenković je obećao da će obilaznica između Omiša i Komornjaka biti gotova do jeseni 2021. godine. Ovaj projekt je bio jedan od ključnih infrastrukturnih zahvata u Hrvatskoj, a Plenković je istakao da će obilaznica smanjiti broj gužvi i poboljšati kvalitetu života stanovništva.
2026.: Plenković i ministri donijeli u Split ‘darove‘ od 370 milijuna €! Ovo su ključni projekti, jedan se desetljećima sanja…
Mogli smo ovako ići još unazad, ali nije potrebno, poanta je jasna: svaki put kad HDZ treba malo zamazati oči glasačima u svojim uvijek vjernim županijama, pojavi se Plenković s nekim milijunima i obećanjima koji su copy-paste onih prošlih neispunjenih obećanja. Od jednog do drugog obećanja ljudi valjda dobiju amneziju, pa opet povjeruju u isto neispunjeno obećanje?
Iz ničeg u ništa
Tako je i Plenković jučer (24. 1. 2026., jer taj datum će biti jedan u nizu budućih datuma neispunjenih obećanja) došao u Split s nekim fiktivnim milijunima – koji su milijuni poreznih obveznika – mazati oči i obećavati da će se u Dalmaciji nešto napraviti, a sve je samo predstava za javnost. Ti milijuni su baš kao i onaj beskoristan tunel u Omišu, koji vodi „iz ničeg u ništa“.
Kad se javi Ivo Bonković u „Slobodnoj“, zna se da HDZ-u u Splitu treba podrška. Javio se baš jutros, s podrugljivim tonom kako je Ivošević digao uzbunu jer je grad Split dobio presudu da može otkupiti Spaladium Arenu za 2.051 euro, ali Šuta je ipak odlučio bankama platiti 5 milijuna što Slobodna hvali kao valjda potez godine. U čemu je problem novinara Bonkovića, bivšeg glavnog urednika Slobodne (koja je nekad bila slobodni medij, a danas je glasilo koje vodi križarski rat protiv stranke Centar i bivšeg gradonačelnika Puljka koji su Splitom vladali jedan mandat) da ne vidi razliku između 2.051 euro i 5 milijuna?
Perfidno novinarstvo
Dakle režimski medij Slobodna Dalmacija vodi perfidnu politiku protiv stranke koja je sad jedina oporba HDZ-u, maliciozno objavljuje svaki status svake i najmarginalnije osobe koja ne simpatizira Bojana Ivoševića, danima se naslađuje zbog Viktorije Knežević (članice Centra protiv koje je otvorena istraga zbog EU fondova u Dubrovniku), ali zato sve što se tiče režima za kojeg su dužni izvrtati istinu i prešućivati sve što je bitno, guraju pod tepih. Jedva su se osvrnuli na braću gradonačelnika Šute i njihovu milijunsku zaradu na eksploataciji otoka (jer su morali napisati 2 rečenice), slučaj Matijević – koji je epski slučaj izdaje i prelaska na stranu HDZ i Keruma – obradili su na način da je praktički Matijević postao heroj. Nebrojeno je primjera u kojima Šutine kadrovske odluke nisu dovodili u pitanje, iako je skidao ljude izabrane na javnom natječaju i postavljao svoje stranački podobne ljude, mutio s javnom nabavom, donosio sporne odluke za grad.
Obrana neobranjivog
Ovakav način izvještavanja glavnog glasila jedne regije može se svrstati u kategoriju „Russie Today“, uz bok sa ruskom propagandom – opasan je, neobjektivan i nadasve degutantan, objašnjava neobjašnjivo, opravdava neopravdivo, brani neobranjivo.
I u toj borbi za režim koju vode, u tom križarskom ratu imaju glavnog i samo jednog krivca – bivšeg gradonačelnika Puljka i sada opozicijsku stranku Centar. Samo je pitanje dokad će kriviti stranku na vlasti u jednom mandatu za sve probleme u gradu Splitu i županiji – njihova stranka za koju pišu ipak je vladala malo duže i gradom, i državom i županijom.
Autor: Katarina Baričić, foto: dalmatinskiportal
