Početna Nekategorizirano Prva godina pontifikata pape Franje

Prva godina pontifikata pape Franje

888
UDIO

KOLUMNA – “Nisam imao nikakav plan promjene crkve” rekao je za Corriere della Sera papa Franjo povodom prve godine pontifikata koju smo obilježili protekloga tjedna te se povukao u kontemplativnu osamu poručivši vjernicima neka mole za njega i njegovu službu, poput onoga dana kada je započeo njegov pontifikat.
U prvoj je godini, mnogi će reći, Franjo je jasno dao do znanja kako njegovi prvi potezi nisu neki incident nego kako je on naumio, makar i bez plana, napraviti provesti jedan potpuno različit pontifikat. Papa komunikator, kako su ga mnogi već nazvali uspio je u mnogo stvari. Popularnost začahurene institucije, kakva je Rimokatolička crkva bila, svojom je karizmom približio svijetu u trenutku kada je globalno odjekivalo pitanje Qou vadis Vatikan. U raznim je sekularnim medijima prava super zvijezda. Krasio je naslovnice uglednih časopisa, posebne su emisije emitirane njemu u čast, bio je osobom godine u nekim medijskim izborima…..Svi vole ovoga papu rekli bismo.
Naš je pak prostor često jedno oko imao okrenuto prema Vatikanu, emotivniji će reći radi posebne povezanosti Hrvata i Vatikana, mi racionalniji kako je to činjenica povijesnih okolnosti. Zato je agencija Hendal provela istraživanje o percepciji pape Franje za vjerski list Veritas. Rezultati istraživanja pokazali su kako i u našem, mahom konzervativnom vjerničkom korpusu, Papa komunikator ima velike simpatije. Ispitanici u prvom redu naglašavaju kako je on označio prekretnicu povratka ogorčenih vjernika u bogomolje. Zanimljivost je istraživanja i u tome što većina ispitanika informacije o Papi dobija iz svjetovnih medija, pokazuje to veliko srozavanje nekada moćnih katoličkih tiskovina u nas, poput Glasa Koncila, no to je neka druga tema.
Samog su Franju napadali sa sviju strana. Zamjerio se liberalnim teolozima jer nedovoljno je promijenio Rimsku crkvu. Trpio je napade i s konzervativne strane kada se pokušao približiti teologiji oslobođenja. Govorili su da Rimska crkva mora braniti “istinske”, stoljećima znane vrijednosti. Zamjerio se krupnome kapitalu kada je rekao kako današnja globalna inačica korporativnog kapitalizma ima malo toga zajedničkoga s istinskim kršćanstvom. Proživjevši lijeve i desne totalitarne kao i tržišno fundamentalističke eksperimente u Latinskoj Americi uvidio je opasnost fokusa društva na profane interese. Kada takvim idolopoklonstvima pogoduju i razne crkvene skupine i pipadajuće “teologije” katastrofi kakvu su doživjele pojedine države njegova kontinenta nema kraja. Nisu ga razumjeli. A kako i bi kada su postavili vlastite interese i vlastita razmišljanja iznad zadanoga Objavom.
Spore je promjene pak okoštalih crkvenih struktura, čini se, Papa je odlučio nadomjestiti tražeći saveznika u globalno javnom mnijenju koje je maestralno iskoristio kao gromobran nezadovoljstva interesnih grupacija prilikom degradacije vatikanske banke u štedionicu.
Postavlja se stoga pitanje je li papa Franjo stvorio uvjete suštinske promjene Rimske crkve i najave neke nove ere? Papa Franjo vidljivo je shvatio kako jedina istinska reforma u duhu poslanja crkve prije može ići u približavanju idealima Biblije, nego li u smjeru ostvarivanja zacrtanih organizacijskih planova. U svojim propovijedima postavljajući Isusa Krista u središte Rimokatoličke crkve, ako hoćete, vraćajući ga na to mjesto, papa Franjo postavlja stanje u toj instituciji u položaj u kojemu je davno trebalo biti.
Napadi koje je doživljavao i koje doživljava iz raznih interesnih grupacija i teoloških svjetonazora mogle bi biti mjerilo službe pape Franje u duhu poslanja. Mnogi su biblijski junaci doživljavali isto. Kao da je pobjegao iz filmske uspješnice “Misija”, Franjo je Rimokatoličku crkvu učinio sličnijom prvoj crkvi, pomičući je iz sfere politike ka sferi vlastita poslanja, a pavlovski se fantastično koristeći komunikacijskim alatima vremena u kojemu živi.
Za sada poznati oblici organiziranog kršćanstva, po sudu mnogih miljama su daleko, kako teološki tako i organizacijski, od poslanja koje im je zadano Objavom. Rimska katolička crkva u tome, u teološkom i organizacijskom smislu, nipošto nije mali izuzetak, to im od vremena Milanskog edikta vidljivo i nije cilj. No, papa Franjo zasigurno zaslužuje dodatni kredit. Prva godina pontifikata velik je korak ove institucije prema smislu poslanja, koliko god se sporo činilo. Jer, jedna je godina u životu čovjeka mnogo, u životu crkve jedna je godina kraća od sekunde.
 
IZVOR: SEEBIZ.EU