Svi smo u životu imali situacije koje su nam na neki način obilježile život i ostale nam u lijepom sjećanju.Neke situacije ostave gorak okus u ustima.Radeći humanitarne akcije naletjela sam spletom okolnosti na osobu iz današnje priče.Baka Cvita.Dvadeset i nešto godina živim u Kaštelima a nisam ni znala da postoji taj dio Kaštela gdje ona živi.Čula sam nekad iz nekih priča o Sadinama , to je ono mjesto gdje uvijek bacaju iskre iz vlaka pa ljeti izbije požar.Sklopom nesretnih okolnosti , oni koji cijeli dan sjede ispred kompjutera i čačkaju po tuđim životima a ne mogu pomesti ispred svoga praga , su pokušali da od tako jedne dobre i plemenite akcije naprave nešto loše , kao imam koristi od humanitarnog rada.Mogu se samo nasmijati na to .Naime , osobu iz ove današnje kolumne sam upoznala jer sam bila odvedena na procjenu psihičkog stanja iste .Iza svega onoga što sam tada rekla stojim i dan danas.U trošnoj i izgorenoj kući zatekla sam sićušnu i izmorenu staricu .Odjevene u neke dronjke , nekad je to bila neka haljina koja je imala i boljih dana.Prekrasne plave oči , preplašene , ostavljene , zaboravljene.Tada , a i sad izričito tvrdim, žena nije luda . Stara je , sama i preplašena.Sve ostalo je konstruirala nečija zločesta mašta.Kako ste svi upoznati u daljnji tijek akcije , kuću smo preuredili uz pomoć volontera , baku smjestili na kućnu njegu , i donekle je doveli u red.I kad smo mislili a smo sve riješili jučer sam se šokirala dobivši jedan telefonski poziv .Naime , baka Cvita uvijek priča kako njoj neko krade drva, stvari , hranu .Ali pošto je stara , svi odmahuju rukom i govore , ne zna stara što priča.Senilna je .Ja sam jedina govorila da u onome što stari govore uvijek ima 30 % istine.I nisam se prevarila.Naime, mnogo ljudi ne zna da sam ja puno toga obavila po institucijama za baku a nisam razglasila na sva zvona.Jedna od tih stvari je i ta ,da sam baki našla volontere koji je posječuju i pomažu u obavljanju svakodnevnih poslova.Jest da je to dva puta tjedno ali i to je super kako bilo prije.Zašto vam ovo pišem.Zato što sam šokirana, bijesna , razočarana.Naime, od ostataka novaca za baku kupili smo joj paletu drva .To su vaši novci koji ste vi odvojili da bi se starica grijala.A TA DRVA NETKO KONSTANTNO OD BAKE KRADE.U noći dođu, utrpaju u karijolu .Jeste šokirani kao i ja ?Ne da sam bijesna , nego bih vikala na sav svijet.Gdje su sve te službe na čija sam vrata kucala tražeći pomoć za baku ? Gdje su sve udruge koje su me odbije kad su shvatili da šlag nakon akcije neće pokupiti oni pa mi nisu htjeli odgovoriti ni na jedan mail , ni na jednu poruku.Gdje su gradske vlasti ? Gdje ste novinari velikih tiražnih tiskovina? Nije vam ovo priča neka ? Glavni akter nije sisata starleta? Gdje ste sve bratovštine , gdje ste cijele Rudine ? Gdje ste Kaštelani , koji prljate usta prepričavajući o akcijama? Gdje je centar Mir koji ne želi nositi skuhani obrok baki , jer cesta nije asfaltirana? Da vam posudim helikopter ? Stidite se svi .Koliko ovakvih sudbina ima u Kaštelima? Kako nekoga nije Boga strah krasti drva od starice od 85 godina?Jednog dana to može biti vaša majka , sestra .Vi sami .Spletom okolnosti ostavljeni , sami , nemoćni.U cijeloj ovoj priči samo mi je pomogla gospođa iz udruge Tjelesnih invalida Kaštela , te doktorica opće prakse, koje su me bez ikakvog pogovora saslušale i odmah reagirale.Netko će reći , tko si ti da prozivaš nekoga? Da ja sam nitko , nebitno malo piskaralo , koje je osjetljivo na ljudsku bol , patnju , nemoć.I samo ću vam još nešto reći , sramite se .Niste zavrijedili ljudima se zvati , svi vi koji ste sudjelovali u krađi bilo čega od bake Cvite.I ne zaboravite ,žena nije sama.A vama će Bog suditi na ovom ili na onom svijetu.
