Početna D. Ljubic OHOLOST (šesnaesti dio)

OHOLOST (šesnaesti dio)

1652
UDIO

Prethodni dio romana možete proćitati ovdje : Prethodni dio romana.

OHOLOST

Nakon tog popriličnog skandala za NATO snage u Bosni, što im ga je priredio ukrajinski kontigent, gospodin Werner je odmah obavijestio gospodina Wrighta. Predložio mu je da se primiri neko vrijeme. Što zbog vrhunski osmišljenog paravana, što zbog oholosti, potpuno je ignorirao upozorenje. Dokučiti način rada njega i njegovih kompanjona, nije mogao ni interpol, a kamoli hrvatska policija.

Ipak, mjere predostrožnosti nije zanemario. Pošiljke je vozio direktno u svoj ugostiteljski objekt, ostavljajući ih da se tu malo ohlade. Naknadno bi ih, u malim količinama razvozio po kafićima. Naizgled je to bio minoran prekršaj, a zapravo je bio jako unosan biznis. Samo zbog velike narudžbe, tog dana je gospodin Wright robu direktno iz luke vozio u Trogir na mjesto primopredaje. Kada je, u stražnjem dvorištu kuće u kojoj se nalazio veliki kafić, znojav izišao iz vozila, ugledao je dvojicu danguba u dotrajaloj odjeći, s zlatnim naušnicama. Odmah su ga prošli hladni srsi. Pobojao se da će mu oteti pokoju kutiju. A usput ga možda i ozlijediti. Da je imao ispravan predosjećaj znao je čim su krenuli prema njemu. Ali, ugledavši lisice u ruci jednoga od njih, naprosto se skamenio.

Nesretnog g. Wrighta, crvenog i strahovito usplahirenog, dovezli su u Splitsku policijsku upravu. Gledao je očima punim užasa.

  • Sve je to nesporazum! – kazao je kada je došla službena prevoditeljica.

Potom je zatražio hitan kontakt s britanskim konzulom u Splitu.

Kako je bio bivši visoki časnik britanske vojske, konzul je zatražio da ga se ne šalje u pritvor. Osobno je jamčio da neće napuštati Hrvatsku i da će čekati sudski postupak u Splitu. Sukladno zakonskim ovlastima, oduzeta mu je putovnica.

  • Uvatilo mister Wrighta! – ujutro agent Smećko, zapanjena lica, šapne Pablu povjerljivu inforamaciju.
  • Od koga si to sazna? – upita ga šokirani Pablo.
  • Od Bukija! Znaš da on sve zna!

Iako je osjećao da je to istina, trebao je potvrdu još jednog agenta. Ubrzo je vidio Inspektora Brooka kako ide prema njemu.

  • Wright has been arrested! – zabrinuto reče.

LET ZA PRAG

Butmir ( Sarajevo )                                                                                          04.45.PM.                                                                                     

  • Flight to Prague!
  • Let za prag!

Čuo se ženski glas s razglasa u aerodromskoj zgradi, upućen rijetkim putnicima. Uglavnom su to bili pripadnici UN-a ili NATO snaga koji su preko Praga nastavljali putovanje k svojim kućama. Nije ih trebalo poticati da se upute prema zrakoplovu što ih je trebao odnijeti daleko od te nesretne zemlje Bosne. Službenik koji je uzimao karte i provjeravao dokumente, upravo je htio otići kada je ugledao odebljeg gospodina u zgužvanoj ljetnoj UN-ovoj uniformi kako trči prema njemu. Teško je disao. Zjenice su mu bile neprirodno velike. Činilo se, po njegovom umornom licu i užasnutu pogledu, kako nije spavao cijelu noć, već se s vragom hrvao cijelo vrijeme, od sumraka do zore. Začudo, njegova rijetka plava kosa bila je uredno počešljana, a blijedo lice bez znoja. Gospodin Wright je samo htio ostaviti dojam da je u silnoj stisci s vremenom. Zapravo je iz prikrajka vrebao taj trenutak. Pružio je kartu, osmijehom prikrivajući nervozu.

  • Passport please? – ljubazno upita službenik.

Poslije toga zahtjeva poče se pipati po džepovima. Kako tu ništa nije pronašao, uhvatio se svoje torbe. Grozničavo je gurao debele prste u njene pretince. Lice mu je postajalo sve ozbiljnije. Čeznutljivi pogled sve je češće bacao prema zrakoplovu. Otvoreno je službeniku nudio svoj strah da će mu pobjeći.

  • Nemoguće! – vikne, pa još jednom rukama opipa džepove.

Iz njih je izvadio samo odavno istekle UN-ove isprave i britanske dokumente.

  • Ja sam britanski državljanin i godinama radim za UN i NATO u bivšoj Jugoslaviji! – započne autoritativno.

S očajem je rekao kako mu je netko ukrao putovnicu, i dalje se pipkajući po džepovima, kao da ne može vjerovati da mu se to dogodilo.

I smilova se službnik nad čovjekom što ga takva nevolja zadesi. I osta dirnut vidjevši s kakvim žarom je jurnuo u susret domovini.

Nastavak romana možete proćitati ovdje : nastavak romana.