Hrvatska se uspjela othrvati naletu koronavirusa. Bar za sada, čini se da možemo odahnuti.
Vili Beroš, Alemka Markotić i Krunoslav Capak povukli su niz poteza kojim je spriječeno da se turobni talijanski scenarij ponovi u Hrvatskoj. A većina je građana svojim discipliniranim ponašanjem tome pripomogla.
No možda smo u čitavoj priči sa koronom imali i malo sreće.
Možda je pripomoglo i to što – u trenutku kada je koronavirus počeo harati Europom – Hrvatska nije bila članica Schengena. Koliko nas je ranije moglo frustrirati što nismo dio europskog prostora bez graničnih prijelaza, toliko nam je to u ovoj epidemiji išlo na ruku. Nije postojao potpuno nekontroliran promet putnika. A i granice su se, na koncu, lakše zatvorile. Nedostatak je postao, igrom slučaja, naša prednost.
Sreća je i što se netom uoči krize sa koronom Milan Kujundžić zagubio u neprijavljenim kvadratima, apartmanima i vilama pa ga je – slijedom zakučastih labirinata njegove vlastite imovinske kartice – premijer morao smijeniti sa pozicije ministra zdravstva. Možda bi i Kujundžić građanima davao suvisle, stručne i utemeljene savjete. Riječ je, uostalom, o vrhunskom liječniku. No pitanje je koliko bi ga građana doista poslušalo, budući da je njegova vjerodostojnost upravo u danima prije pojave virusa u Hrvatskoj ozbiljno bila dovedena u pitanje.
Ovako, ulogu glavnoga zapovjednika je preuzeo Vili Beroš, novo lice koji je odlučnim i odmjerenim istupima – i pozivanjem na struku – stekao nepodijeljeno povjerenje domaće javnosti.
Možda je pomoglo i to što nismo bogati narod da možemo masovno u veljači ići na skijanja po mondenim europskim skijalištima. Većina Hrvata na snijeg tradicionalno idu u siječnju, kada su cijene ipak pristupačnije. Ne u veljači, kada je virus počeo kružiti ski arenama u austrijskom Tirolu, i otuda se širiti diljem Europe. Sve do Islanda.
Veliku ulogu je odigrala i činjenica da se Hrvatska nije prva našla na udaru. Jer ono što se dogodilo u Italiji probojem virusa iz Kine izazvalo je eksploziju epidemije koju teško da bi izdržali i najbolji zdravstveni sustavi u Europi. Nemojmo se zavaravati: ogroman broj pacijenata koji svi u kratkom vremenu navale u bolnice doveo bi do sloma i u Hrvatskoj. Srećom to se nije dogodilo.
Sreća je i što se COVID-19 u Hrvatskoj relativno kasno probio u staračke domove. Šteta je, naravno, što se uopće probio, no to se nije dogodilo u prvoj, najosjetljivijoj fazi, kada čitav zdravstveni sustav još nije bio dovoljno spreman da se suoči sa izazovima koronavirusa. Bez opreme i propisanih protokola, mnoge stvari morale bi se rješavati u hodu, a broj preminulih nesumnjivo bi bio znatno veći. Najbolji primjer za to je susjedna Slovenija, gdje je COVID-19 ušao u starački dom u prvom tjednu pojave koronavirusa u toj zemlji. Što je kumovalo većoj stopi smrtnosti. Na koncu su Slovenci uspjeli zauzdati širenje epidemije. No cijena od 66 mrtvih koja je pritom plaćena u zemlji od dva milijuna stanovnika ipak nije mala.
Ima još jedna stvar koja je posljedica sretnih okolnosti. Hrvatska je uvela stroge mjere ograničavanja kretanja u trenutku kada je to učinila i većina europskih država. U doba kada se u Italiji zbivao kaos, kada je bilo jasno da su Švicarska, Francuska i Španjolska teško pogođene epidemijom. I kada je Njemačka izgubila nit u praćenju svih konktakata zaraženih.
U isto vrijeme Hrvatska je još imala dvoznamenkasti broj zaraženih. I niti jednog umrlog. Zatvaranje škola i shopping centara, kao i ograničavanje kretanja i proglašenje „lockdowna“ definitivno su odigrali glavnu ulogu u sprječavanju širenja virusa. U Hrvatskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, pa i Češkoj to se dogodilo u početnoj fazi. Zato su i rezultati u ovim zemljama bolji nego u Zapadnoj Europi.
Velika sreća je i što su se građani koji su među prvima zaraženi koronavrusom ponašali izuzetno odgovorno. Inženjer iz Ericssona, kuhar sa sisačkog područja koji je radio u Italiji, mlada Zadranka koja se vratila iz Dubaia samo su neki od njih. Nakon povratka u Hrvatsku nisu šalabazali uokolo i širili virus. Na vrijeme su se javili liječnicima i epidemiolozima. I time uvelike pomogli da se izbjegne tragičan scenarij.
Jednoga dana kada se budu tražili heroji hrvatske bitke kontra korone oni će nedvojbeno biti među njima.
izvor: slobodnadalmacija.hr
