Kaže se da je sv. Jeronim izrekao rečenicu: „Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!“ kako bi opravdao svoju žestoku narav mentalitetom rodnog kraja – jer potječe iz Dalmacije. Iako niti jedan izvor ne potvrđuje autentičnost te izjave, ona doista vrlo dobro opisuje Jeronimovu narav. Tako je boraveći u Rimu, kao tajnik i savjetnik pape Damaza I., zbog svoje žestoke ćudi stekao brojne protivnike pa je nakon papine smrti morao bježati sve do Svete Zemlje, gdje je i umro oko 420. godine.

Iako je Jeronim bio ilirskog roda te se rodio stoljećima prije prvog spomena Hrvata u Dalmaciji, bitne točke hrvatske nacionalne povijesti isprepletene su s uspomenom na tog kasnoantičkog svetca. Tako je primjerice sredinom 13. st. papa iznimno dopustio uporabu glagoljice na senjskom području (i šire) uz tvrdnju kako za nju svećenstvo u hrvatskim krajevima drži da „potječe od blaženoga Jeronima”. Otac hrvatske književnosti Marko Marulić osobito ga je cijenio te sastavio djelo „Život sv. Jeronima“, kao i raspravu o mjestu njegova rođenja, dok su mnogi pisci u njemu vidjeli ne samo Hrvata, nego i Slavena.

Stara franjevačka provincija na istočnojadranskoj obali nosila je ime sv. Jeronima od kraja 14., a “Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima” tj. bratovština sv. Jeronima u Rimu od sredine 16. stoljeća. Ta institucija je kasnije služila kao odgojni zavod upravo za svećenike iz hrvatskih krajeva – od Porečke i Pulske biskupije do Barske nadbiskupije. Hrvatska nacionalna katolička književna udruga naziva se društvom sv. Jeronima od 1868. godine, dok se najviše crkava posvećenih tom svetcu nalazi na prostoru između Splita i Kotora.

U kaštelanskom kraju štovanje sv. Jeronima veže se prvenstveno uz Kaštel Gomilicu, gdje su mu kroz prošlost posvećene čak tri crkve. Najstarija je izgrađena oko 1600., a nalazila se na mjestu nekadašnje župne crkve sv. Jeronima iz prve polovice 18. st. Svi oltari iz te crkve preneseni su u novu župnu crkvu izgrađenu 1918. i posvećenu istom svetcu, uključujući vrijedno gotičko-barokno drveno raspelo Gomiličanina Fulgencija Bakotića (oko 1715. – 1792.).
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.