Početna Kaštela Ima (li) neka „tajna veza“ Štafilića i koronavirusa?!

Ima (li) neka „tajna veza“ Štafilića i koronavirusa?!

461
UDIO

Pošast zvana COVID-19 već je godinu dana prisutna u Hrvatskoj. Nakon početka epidemije u kineskom Wuhanu (u prosincu 2019.) krajem veljače/početkom ožujka 2020. zabilježeni su prvi oboljeli. Uskoro se u gotovo cijeloj Europi zatvaraju škole i zabranjuju javna okupljanja. Broj zaraženih raste, a bilježe se i prvi smrtni slučajevi. Tako je karantena postala dio naših života, a „lockdown“ općepoznata imenica…

Krivulja porasta zaraženih virusom COVID-19 u Hrvatskoj tijekom dosadašnjeg širenja epidemije: od 25. veljače (prvi zabilježeni slučaj) 2020. do početka 2021. godine (izvor: koronavirus.hr)

Sa sve većim utjecajem epidemije na društveni život medijski prostor su „okupirale“ raznorazne, često i neprovjerene informacije o: načinima sprječavanja širenja tog virusa, razini smrtnosti, njegovu nastanku, podrijetlu…itd. Zanimljivo je kako se jedna od tih teorija odnosi i na hrvatske krajeve. Naime H. Zeberg i švedski genetičar S. Pääbo (jedan od osnivača paleogenetike) analizirali su više od 3000 pacijenata oboljelih od koronavirusa te utvrdili kako je vjerojatnost razvoja teže kliničke slike oko tri puta veća u slučaju oboljelih kod kojih je zabilježena kopija tzv. „neandertalskog gena“.

Figure neandertalaca iz doba srednjeg paleolitika (prije 130 000 godina) u Muzeju krapinskih neandertalaca; Koštani ostatci praljudi pronađeni u spilji Vindiji s neandertalskom DNK (Thomas Highman) – smatra se kako je u dalekoj prošlosti s neandertalca na modernog čovjeka preneseno čak 16 genskih varijanti

Riječ je o verziji tog genoma sekvenciranog iz DNK ostataka neandertalke pronađenih u okolici Varaždina, točnije na paleolitskom nalazištu Vindija. Upravo kada su u Vindiji živjeli ti praljudi (prije 52 000 godina), ista vrsta pračovjeka nastanjivala je i Mujinu pećinu u zaleđu Kaštela, kao što je i povremeno boravila na paleolitskom nalazištu danas potopljenom u podmorju Štafilića. Naime, kako je razina mora rasla tako je s vremenom prekrila mjesto na kojem su nekada živjeli neandertalci – u vrijeme kada je današnji Kaštelanski zaljev još uvijek bio kopno.

Približna lokacija podvodnog arheološkog lokaliteta Resnik u podmorju Štafilića i primjeri paleolitskih artefakata koje su koristili neandertalci: pužnik (1) i različita strugala (2 – 6) (A. Barbir, „Litički materijal s podvodnog srednjopaleolitičkog nalazišta Kaštel Štafilić – Resnik“)

Tako je nastao podvodni arheološki lokalitet Resnik, a otkrio ga je prije više od desetljeća sasvim slučajno ronilac i arheolog-amater Ivo Svilan. Naime, jednog dana u veljači, kada je more bilo izuzetno bistro, Kaštelanin je primijetio jedan kamen neobičnog oblika. Kasnija istraživanja potvrdila su njegove sumnje da je riječ o artefaktu iz kamenog doba, odnosno kako se na tom muljevitom morskom dnu doista nalazi još jedno skriveno nalazište iz srednjeg paleolitika.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.