Nepuna dva mjeseca nakon što je u dopunjenom županijskom Prostornom planu definiran kao prometni pravac u istraživanju, projekt izgradnje mosta Split – Kaštela uznapredovao je do natječaja za arhitektonsko rješenje.
Prema najavi resornog ministra Olega Butkovića, natječaj će biti raspisan tijekom ove godine, a most preko Kaštelanskog zaljeva izgrađen kao sastavni dio druge faze projekta Vučevica koja obuhvaća novi čvor s južne strane tunela Kozjak i cestu kroz Sućurac koja će voditi do obale u neposrednoj blizini Emmezete. Tu će početi i završiti na splitskoj strani, na Stinicama.
I dok su se, prema Prostornom planu županije, gradovi Split, Kaštela i Solin tek trebali odlučiti između mosta i tunela, Hrvatske ceste su naručile izradu Studije izvedivosti novog ulaza u Split, koja je i završena.
U Studiji je, kako nam je rečeno, sukladno ovoj fazi razvoja projekta, dano idejno rješenje novog ulaza u Split, u sklopu kojega je i most, a koje sadrži njegove osnovne parametre.
Dakle, dužinu oko 1500 metara, sa slobodnim profilom od 20 metara širine i 45 metara visine za prolaz plovila ispod njega, a predviđene su četiri trake. U natječaju za tehničko oblikovanje i kroz daljnju razradu projektne dokumentacije razradit će se izgled i ostale karakteristike objekta.
U svakom slučaju bit će zanimljivo vidjeti tko će se sve javiti na natječaj i kakva će tehnička oblikovanja ponuditi. I naravno usporediti ih sa do sada prikazanim jer, ideja “premoštenja” Kaštelanskog zaljeva nije od jučer.
Tako je pod naslovom ‘The Day after’ predavanje na ovu temu 2005. godine održao poznati splitski arhitekt Ante Kuzmanić. Bila je to zapravo Kuzmanićeva reakcija na prijedlog splitskog GUP-a u kojemu po pitanju infrastrukture nije vidio nikakve novosti.
Održano u Društvu arhitekata Splita, predavanje je bilo zapaženo, a prijedlog spajanja mosta preko Kaštelanskog zaljeva s autoputom dočekan komentarima da je ‘znanstvena fantastika’. Sedamnaest godina poslije fantastika postaje realnost.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, Kuzmanić se prisjeća da je na ovu ideja došao kad je svojedobno “uletio” u prometnu gužvu u Solinu na Širini pa je počeo tražiti rješenje gledajući prostorne planove Splita iz sredine prošlog stoljeća. Već tada se, naime, govorilo o gradnji mosta koji je trebao biti veza između željezare i brodogradilišta, ali je tada sve ostalo na razini razgovora.
– Sljedeće što mi je palo na pamet jest napraviti korak dalje, na način da preko istog mosta u Split uđe i željeznica. O tome smo 2007. organizirali izložbu i imali s jedne strane dosta otpora, a s druge podršku – kazuje naš sugovornik, te obrazlaže:
– Kad gledate kako je planirano da željeznica uđe u Split, a da se pri tom Solin oslobodi ranžirnog kolodvora, onda kroz planove vidite da ona ide na razini kave Kozjaka pa ulazi u tunel u Kozjaku, pa onda ide preko akvadukta, preko cijelog Majdana pa ulazi u tunel u Mosoru, i onda se spušta u Split. I tako danas stoji u svim planovima. To je toliko skupo da neće nikad bit izvedeno, a Solin će zauvijek ostat talac željeznice.
Nama se činilo vrlo jednostavnim da željezničku prugu odvojimo pored željezare i priključimo je preko mosta u Split. Veliku podršku sam tada imao od direktora IGH dr. Pere Đukana, koji je na papiru ispisao i cijene željezničke infrastrukture, cestovne… i sve procijenio na oko 800 milijuna eura. Uključivo novu željezničku stanicu sa svim petljama na jednoj i drugoj strani.
Đukan je bio iskusan i dao mi je dvojicu projektanata koji su radili samnom. Dr. Petar Sesar most, a cestovni promet i željeznicu dr. Aleksej Dušek. Na temelju našeg prijedloga oni su ispitali mogućnosti gradnje. Te mogućnosti su bile da smo ponudili visinu mosta 35 metara, jer smo u to doba Bosni i Hercegovini nudili tu visinu na Pelješkom mostu. Ispod te visine bi mogli proći svi brodovi koji su do sada došli u Sjevernu luku, svi brodovi “Jadrolinije” koji bi trebali ići na remont, a ne bi mogli ući kruzeri. Onda se u Splitu sastala neka komisija, naručila studiju koja je dokazala da visina treba biti 60 metara da bi mogli ulaziti i kruzeri.
– Nakon toga je Đukan organizirao izradu studije koja bi koštala osam milijuna kuna, a bila bi osnov za fizibiliti studiju o mostu. U međuvremenu je, međutim, umirovljen, a studija dokazala tri trase: jedna je išla preko Vranjica na visini pet metara i ulazila u tunel na Kmanu i vodila do Gradske luke; druga je išla obalom, znači nije bilo mosta, a treća je bila ova moja samo je digla visinu mosta na 60 ili 55 metara.
Željeznički most nitko ne prihvaća, a taj most bi oslobodio kilometre prostora u Solinu i Splitu – naglašava Kuzmanić, te konstatira:
– Željeznički most jest kompliciran, zato jer tračnice moraju bit na nasipu šodera, za razliku od asfalta na cesti koji ne mora. I u profilu mosta to je dosta komplicirano, tako da ne vjerujem da će biti prihvaćen, iako ću ja to još koji put sugerirati.
Na upit znači li to da će se javiti na natječaj, naš sugovornik odgovara:
– Iskreno, teško je sada reći. Bit će to međunarodni natječaj. I dok su vani projektanti mostova arhitekti, u nas su češće građevinari koji ne puštaju taj kolač. Znači da bih ja morao imati kvalitetnu ekipu konstruktera.
Da sam dizajnirao mostove, jesam. U natječajnom radu za most koji je izveden u Trogiru bio sam autor skupa sa dr. Zlatkom Šavorom i pokojnim dr. Jurom Radićem, s tim da poslije nisam sudjelovao u razradi, ali mogu reći da je to bilo moje vatreno krštenje s mostovima. Hoću li se javiti u ovom trenu ne mogu reći, ali ako stvorim dobar tim, rado bih sudjelovao.
Kad se pak govori o mostu, ovoga trenutka neizostavno se nameće tema Stinica na kojima je planiran ulazak na most na splitskoj strani, a koje su u međuvremenu postale zonom interesa i za druge infrastrukturne projekte. Ante Kuzmanić je mišljenja da takvo susjedstvo nije poželjno.
– Ovih dana puno se govori o luci za trajekte u Stinicama, koju forsira splitska Lučka uprava, a što bi bio produžetak Sjeverne luke praktički do brodogradilišta – upozorava naš sugovornik.
– U tom projektu se spominju trajekti koji bi prevozili kamione za Brač, Hvar i Vis. Ako gledate samo Brač koji sigurno čini 50 posto prometa, onda je to duplo dulja trasa. Osim toga, to rješenje niti ima infrastrukturu, niti je izrađena ekološka studija, a do tamo nema ni ceste.
Nije u splitskom GUP-u, ali jest u dopunjenom županijskom Prostornom planu iz prosinca prošle godine. I kako to inače ide u Splitu, već su preko Hrvatskih cesta ulaz u tu luku proglasili državnom cestom. Ako je naprave, brod od 120 metara će biti praktički 200 metara udaljen od Vranjica, a okretanjem mora proći kroz srednji raspon plovne širine 150 metara – komentira Kuzmanić i naglašava:
– Jedno isključuje drugo: ili ćeš graditi most ili luku. Mišljenja sam da je ta luka nepotrebna i da je to prije nekakvo zauzimanje terena. Osim toga, predlažemo sasvim drugi projekt i uskoro ćemo ga predstaviti. Planirajmo trajektnu luku na Orišcu, između Duilova i Stobreča. Tamo je uvijek bila planirana. Ako prebaciš trajekte na Orišac, isključio si gužvu u centru grada jer će svi turisti tu čekati trajekte, a Bračani koji dođu bliže su bolnici, šoping centrima…
izvor: slobodnadalmacija.hr
