Početna Kaštela Kojem su Kaštelaninu Karađorđevići podigli spomenik?

Kojem su Kaštelaninu Karađorđevići podigli spomenik?

830
UDIO

Igrom povijesne sudbine, srbijanska – a potom i jugoslavenska – vladarska dinastija Karađorđevića ostavila je svoj trag i u Kaštelima. Procesom ujedinjenja „Južnih Slavena“, koji je do vrhunca došao uoči i tijekom I. svjetskog rata, ta je obitelj 1918. godine zasjela na kraljevski tron zemalja „od Vardara pa do Triglava“, uključujući i Dalmaciju. Tako su, isprva kao vladari Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom (od 1929.) Kraljevine Jugoslavije, Karađorđevići jedno ljeto svoju rezidenciju imali u Kambelovcu.

Heraldički znamen kraljevskog doma Karađorđevića nakon I. svjetskog rata: nosač grbovnog štita je srebrni dvoglavi orao okrunjen krunom bizantinskog stila, a na štitu su znamenja Srbije („ocila“), Hrvatske (šahirana polja) i Kranjske (plavi orao sa crveno-srebrno šahiranim polumjesecom na prsima); Prvotni grb Kraljevine SHS i verzija određena Vidovdanskim ustavom 1921. – simbol Slovenaca (treće polje štita) je u izvornoj varijanti sadržavao polumjesec i jednu petokraku zvijezdu, a u konačnoj polumjesec i tri šesterokrake zvijezde

Riječ je o svima poznatoj „Baletnoj školi“, izgrađenoj 1911., koju je obitelj Cambi jedno ljeto iznajmila vladajućim Karađorđevićima. U istom zdanju se 1950. otvara baletni studio Ane Roje i Oskara Harmoša (po kojem je nedavno obnovljena vila i dobila svoje ime). Međutim, ne podsjeća samo „Baletna škola“ na kaštelansko međuratno doba Karađorđevića, nego i jedan gotovo nepoznat, ali zanimljiv spomenik.*

„Baletna škola“ – izvorno ljetnikovac Cambi izgrađen 1911. u sececijskom stilu – zdanje smješteno na obali prirodnog rta koji je nasipanjem proširen prema moru početkom 20. stoljeća. Godine 1936. prodano je Nijemcu Bertu Knispelu, pa je prozvano Knisperovom vilom, a 1945. je nacionalizirano. Od 1950. do 1961. baletna škola, a potom ugostiteljski objekt „Kaštelanske rivijere“, zdanje je od 1990. propadalo, a 2009. obnovljeno.

Naime, kako čitamo u beogradskom listu „Vreme“, po nalogu kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Kaštel-Novom je zadnjeg tjedna veljače 1926. godine podignut novi nadgrobni spomenik od bračkog mramora Kaštelaninu Ivi Ćipiku. Taj pisac i pripovjedač rodio se 1867. u Novom. Nakon školovanja (u Kaštelima, Sinju, Splitu, Križevcima) te službovanja godine 1911. posjećuje rimsku Međunarodnu umjetničku izložbu (s I. Meštrovićem), a uskoro potom iz Kaštela odlazi u Srbiju.

Ivo Ćipiko (1867. – 1923.), je u Križevcima završio Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, a potom se bavio novinarstvom i književnim radom. U svojim djelima (zbirke pripovijedaka: „Primorske duše“, „Sa jadranskih obala“, „Sa ostrva“, romani: „Za kruhom“, „Pauci“) uglavnom tematizira socijalni položaj maloga čovjeka iz siromašnoga dalmatinskog sela te „prirodni život“ suprotstavlja životu opterećenom civilizacijskim normama

Kao dopisnik beogradskog lista izvještavao je iz Bosne, Makedonije i Kosova, a nakon izbijanja I. svjetskog rata iz Istanbula dolazi u Niš i postaje državljanin Srbije, za što su ga austro-ugarske vlasti proglasile veleizdajnikom. Idućih godina je bio ratni izvjestitelj, a nakon 1918. radi u beogradskom ministarstvu i prijateljuje s regentom te kraljem Aleksandrom. Ćipiko se naposljetku u rodni kraj vratio pred smrt, u ljeto 1923. godine.

Ćipiko, iako potekao iz izrazito hrvatske sredine, bio je po nacionalnoj orijentaciji Srbin. Također, prema odredbama tajnog Londonskog ugovora iz 1915. odnosno tadašnjih sporazuma sila Antante sa Srbijom i Italijom gradovi Zadar i Šibenik su trebali pripasti Italiji, a Kaštela, zajedno sa Splitom i Trogirom, Srbiji

*Jeste li znali? – Kako je u Splitu nekad postojao spomen dinastiji Karađorđevića…

Između dva svjetska rata dinastiji Karađorđevića spomenici su bili podignuti u nizu hrvatskih mjesta: Dardi, Dubrovniku, Varaždinu, Sušaku, Novoj Gradiški, Otočcu, Sisku, Vukovaru…, ali i Splitu 1921. godine:

„Neka se znade da je na 20. 11. 1918. za regencije Aleksandra Karađorđevića hrabra vojska kralja Srbije Petra I pod vođstvom majora Stojana Trnokopovića na ovaj pristan pobedonosno stupila. Pozdravljena, zagrljena blagoslovljena od celokupnog naroda i građanstva Splita.“ – natpis na spomen-ploči koja je 1921. godine bila postavljena s bočne, sjeverne strane današnjeg Gata sv. Petra u splitskoj luci (fotografija svečanog otkrivanja)

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.