Početna Kaštela Propali poziv Štafilićanina da se Kaštela pridruže Rusima!?

Propali poziv Štafilićanina da se Kaštela pridruže Rusima!?

2052
UDIO

Geostrateški odnosi na obalama Jadranskog mora često su bili odraz zbivanja na Mediteranu, odnosno euroazijskom prostoru u cjelini. Pritom je istočni Jadran, zbog za plovidbu vrlo pogodne razvedenosti obale, imao osobitu važnost. To je bio razlog zašto je Mletačka Republika stoljećima nastojala zadržati Dalmaciju u svom okrilju, a nakon njene propasti krajem 18. st. isti je cilj imalo i Napoleonovo Francusko Carstvo.

Područje Dalmacije, zajedno s obalnim dijelom Istre, je od 1805. do 1809. bilo u sastavu Napoleonovog Kraljevstva Italije (gore lijevo), a nakon 1809. Ilirskih pokrajina (desno); Dok je Napoleon maršala Marmonta imenovao vojvodom Dubrovnika, titulu vojvode Dalmacije tada je ponio general Jean-de-Dieu Soult, što je vidljivo i u njegovom vojvodskom grbu s tri neokrunjene zlatne leopardove glave na crvenom štitiću (dolje lijevo)

Nakon mira sklopljenog krajem 1805. u Požunu i Schönbrunnu 1809. Napoleon je stekao istočnojadranske krajeve od Istre do Boke koji su mu bili važni i zbog izravne teritorijalne veze s Osmanlijskim Carstvom –saveznikom u borbi protiv glavnog neprijatelja – carske Rusije. No, dok se plemstvo stečenih zemalja osobito protivilo francuskim reformama, usmjerenim jačanju građanstva, britanska kontinentalna blokada loše se odrazila na gospodarstvo, pa su Francuzi povećali poreze, što je izazvalo nezadovoljstvo puka.

Obznana cara i kralja Napoleona izdana 4. rujna 1806. o uređenju močvara i izgradnji cesta u Dalmaciji; Cesta iz doba francuske uprave na Biokovu iznad Brela i Makarske – Kaštelanin Ivan Danilo (Kaštel Stari, 1775. – ?) bio je jedan od inženjera angažiranih na gradnji francuske ceste iznad Makarske i Omiša na predjelu Biokova

Tako izvori bilježe da su Francuzi u Kaštelima, odnosno Štafiliću, kolovoza 1806. uveli konje u crkvu te počeli zlostavljati don Miju Ivakića, na što je za manje od sat vremena više od 500 osoba uzelo oružje u ruke. Optuživali su Francuze da su bezbošci i zatirači vjere te da hoće pokupiti najljepši cvijet mladosti da bi ih žrtvovali na bojištima. Okupljene žene, svećenici i djeca izjavljivali su da će radije umrijeti nego se prepustiti Francuzima. Sam don Mijo je dohvatio pušku te bio optužen da je zajedno sa svojim nećakom ranio četiri Francuza.

Župna crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Štafiliću, u koju su Francuzi kolovoza 1806. uveli šest konja te zlostavljali don Miju Ivakića, što je označilo početak pobune; Mijo (Mihovil) Ivakić rođen je u Kaštel-Štafiliću 1752. i bio oratorijanac sv. Filipa Nerija. Po povratku iz Rusije boravio je u Kaštelima i prevodio Sveto pismo na hrvatski jezik – u rukopisu su sačuvane i njegove pjesme, nabožna i povijesna djela. Umro je 1831. godine

Francuzi su Ivakića zbog vodeće uloge u toj pobuni osudile na smrt, ali je on uspio pobjeći Rusima, koji su tada s ratnih brodova nadzirali srednjodalmatinske otoke. Potom je 1807., u vrijeme ustanka Poljičana* i Makarana protiv Francuza, ruskim brodom stigao do Kaštela te pozivao Kaštelane da im se pridruže. No, nakon gušenja pobune i povlačenja ruskih brodova iz Jadrana, otputovao je u Rusiju, da bi se u rodni kraj vratio 1815./1819. godine.

Pučinski otok Vis je 1805. ušao u sastav Napoleonovog Kraljevstva Italije, ali je ujedno bio središte gusarenja i krijumčarenja na Jadranu. Nakon što je 1811. u bitki između Hvara i Visa britansko brodovlje porazilo francusko-talijansko brodovlje i zauzelo Vis, Britanci su ondje organizirali svoje pomorsko uporište (prikaz Viške bitke 1811. godine; Bojni raspored britanske i francusko-talijanske flote)

*JESTE LI ZNALI? – Kako je posljednji knez Poljičke Republike umro u Rusiji…

Zajedno s don Mijom Ivakićem, ruskim ratnim brodovljem u Sankt-Peterburg je izbjegao i zadnji poljički Veliki knez didić Ivan Čović.

Nakon pobjede Napoleonove vojske nad pobunjenim Poljičanima, knez Ivan Čović se skrasio u Sankt-Peterburgu, gdje je i umro 31. prosinca 1816., ne želeći se vratiti u Poljica pod austrijskom vlašću (izgled Velikog kneza Poljica; Poljička zastava iz 1796. na kojoj je lav sv. Marka s mačem i grbom providura Reniera te lik sv. Jurja)

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.